Zašto se kraniosinostoza leči
Operacija omogućava lobanji da raste u svim pravcima, popravlja oblik glave i lica i sprečava povišen pritisak u glavi, naročito kod više zahvaćenih šavova. Kod blagih oblika, posebno metopične kraniosinostoze sa malim grebenom, ponekad je dovoljno praćenje.
Endoskopska operacija
Kod beba najčešće do trećeg ili četvrtog meseca kroz jedan ili dva mala reza na koži glave uklanja se zatvoreni šav. Posle operacije beba nosi posebno izrađenu kacigu nekoliko meseci, koja usmerava rast glave ka pravilnom obliku. Prednosti su kraće trajanje zahvata, manji gubitak krvi i kraći boravak u bolnici.
Otvorena rekonstrukcija lobanje
Kod nešto starijih beba, obično između šestog i dvanaestog meseca, ili kod složenijih oblika, kroz rez od uha do uha preko temena kosti lobanje se oblikuju i postavljaju u pravilniji položaj. Kosti se učvršćuju pločicama koje se vremenom same razgrađuju. Kaciga posle ovog zahvata uglavnom nije potrebna.
Lečenje sindromskih kraniosinostoza
Kod dece sa sindromima lečenje se često sprovodi u više faza tokom detinjstva, uz saradnju neurohirurga, plastičnog i maksilofacijalnog hirurga, oftalmologa, ORL specijaliste i genetičara.
Oporavak
- Boravak u bolnici: posle endoskopske operacije obično jedan do dva dana, posle otvorene tri do pet dana.
- Otok lica i očnih kapaka: čest je prvih dana i prolazi sam.
- Kaciga: nosi se veći deo dana, uz redovne kontrole i prilagođavanje.
- Hitno javljanje: temperatura, povraćanje, izražena pospanost ili curenje iz rane.
Kontrole i dugoročni ishod
Kontrole se rade tokom prve godine posle operacije, a zatim ređe, do završetka rasta lobanje. Prati se oblik glave, razvoj i očno dno. Kod većine dece sa jednim zahvaćenim šavom rezultat je trajan, a dalji razvoj normalan.
Priprema za operaciju
Pre operacije rade se krvne analize, određuje se krvna grupa i planira nadoknada krvi, koja je kod otvorenih zahvata često potrebna. Roditelji dobijaju uputstvo o ishrani bebe pre anestezije i o tome šta mogu da ponesu u bolnicu.
Mogući rizici
Kao i svaka operacija kod bebe, i ova nosi rizik krvarenja, infekcije i reakcije na anesteziju. Kod endoskopskih zahvata rizici su manji. Kod manjeg broja dece kasnije je potrebna dopunska operacija zbog ponovnog srastanja ili nedovoljno popravljenog oblika.
Saradnja sa drugim specijalistima
Kod dece sa kraniosinostozom u planiranju lečenja često učestvuju i plastični hirurg, anesteziolog, oftalmolog i pedijatar. Kod sindromskih oblika uključuju se i genetičar, ORL specijalista i maksilofacijalni hirurg, kako bi se lečenje glave, lica, disanja i vida uskladilo tokom celog detinjstva.
Uloga Sava Medical Hospital
U Sava Medical Hospital dečji neurohirurg pregleda bebu, razlikuje kraniosinostozu od položajne deformacije, procenjuje snimke, daje drugo mišljenje i sa roditeljima dogovara dalje korake i vreme lečenja.
Povezane teme