- Povreda izvan trbušne duplje: Određene nekomplikovane ekstraperitonealne povrede mogu zarasti uz kontinuiranu drenažu kateterom i kontrolu. Zahvatanje vrata bešike, koštani fragmenti, povreda vagine ili rektuma i druge komplikacije mogu promeniti odluku u korist operacije.
- Povreda prema trbušnoj duplji: Traumatski intraperitonealni rascep najčešće zahteva hirurško zatvaranje zbog curenja u trbušnu duplju. Posebne male povrede nastale tokom procedure procenjuju se zasebno; ovaj izuzetak nije razlog da se trauma leči bez pregleda.
- Veći defekti: Kod gubitka većeg dela zida plan uključuje očuvanje kapaciteta i bezbednog odvoda. Rekonstrukcija može biti složenija ako su tkiva zračena, inficirana ili već operisana.
Kada je kateter dovoljan
Kod odabranih nekomplikovanih ekstraperitonealnih povreda stalno odvođenje urina smanjuje punjenje i pritisak, pa rubovi mogu zarasti bez otvorene operacije. „Lečenje kateterom” i dalje podrazumeva nadzor i kontrolu, a ne slobodno čekanje kod kuće bez plana.
Odluka se menja ako u rani postoje koštani fragmenti, ako su zahvaćeni vrat bešike ili susedni organi, ili ako postoji drugi razlog za operativno zbrinjavanje. Trajanje drenaže određuje nalaz. Kateter se ne vadi samo zato što je urin postao bistar.
Šta se radi tokom operacije
Hirurg pronalazi povređeni deo, procenjuje zdravlje rubova i zatvara zid tako da mokraća ostaje u bešici. Proveravaju se i mesta ulaska uretera i vrat bešike. Ako su i oni povređeni, potreban je širi rekonstruktivni plan.
Kod traumatskog curenja u trbušnu duplju operacija obično uključuje i zbrinjavanje mokraće izvan organa i proveru drugih povreda. Pristup i anestezija zavise od ukupne situacije. Mala povreda nastala tokom endoskopskog zahvata ne procenjuje se po istim pravilima kao velika traumatska ruptura, zbog čega se odluka ne može doneti samo prema jednoj reči u nalazu.
Kako se obnavlja veći defekt zida
Kada deo zida nedostaje ili nije vitalan, cilj je pouzdano zatvaranje uz očuvanje korisnog kapaciteta i odvoda. Manji defekt može se zatvoriti preostalim zdravim tkivom. Kod velikih ili složenih gubitaka nekada su potrebne druge rekonstruktivne metode ili drugačije odvođenje mokraće.
Upotreba creva za povećanje bešike nije rutinski prvi zahvat za svaku akutnu povredu. Ako se razmatra u kasnijoj složenoj rekonstrukciji, potrebno je objasniti kateterizaciju, sluz i dugoročne metaboličke kontrole. Plan se pravi prema količini i kvalitetu preostalog tkiva i funkciji bubrega.
Oporavak, moguće komplikacije i kontrole
Kateter se održava tako da mokraća slobodno otiče. Ne izvlači se i ne zatvara samostalno. Kontrolno snimanje potrebno je u određenim situacijama pre uklanjanja.
- Infekcija i fistula: Mogu se javiti infekcija, produženo curenje ili fistula.
- Kontrola mokraće: Povreda vrata bešike može uticati na zadržavanje mokraće.
- Kapacitet: Kod složenih oštećenja mogu ostati smanjen kapacitet ili druge smetnje.
Nagao prestanak drenaže uz bol, jače krvarenje ili temperatura zahtevaju kontakt sa timom bez čekanja.
Razlika između katetera i drena
Kateter u bešici odvodi mokraću kroz uretru ili kroz donji trbuh u kesu. Hirurški dren može biti postavljen pored operisanog mesta da odvodi tečnost iz okolnog prostora i pomogne praćenju. Prisustvo drena ne znači samo po sebi da je operacija neuspešna.
- Kesa za urin: drži se i prazni prema obuci, uz izbegavanje savijanja cevčice.
- Nagao prestanak drenaže: uz bol ili osećaj pune bešike zahteva kontakt sa timom.
- Curenje pored katetera: može imati više uzroka i proverava se, posebno ako glavni odvod ne radi.
- Temperatura i pogoršanje bola: traže pregled zbog moguće infekcije ili drugog problema.
Kateter ili dren ne zatvaraju se i ne uklanjaju samostalno. Pre otpusta pacijent treba da dobije pisani plan kontrole i kontakt za probleme.
Šta se prati nakon zarastanja
Kod jednostavnije povrede funkcija se može oporaviti bez trajnih smetnji. Kod težih oštećenja prate se kapacitet, pražnjenje i kontrola mokraće. Povreda vrata bešike zahteva posebnu pažnju zbog mehanizma zadržavanja.
Kontrolna cistografija je potrebna u određenim situacijama da bi se potvrdilo da nema curenja. O njenoj potrebi odlučuje operater prema vrsti povrede i rekonstrukcije. Povratak fizičkom naporu, sportu i seksualnoj aktivnosti usklađuje se i sa drugim povredama karlice, ne samo stanjem mokraće.