Lečenje uz očuvanje bubrega
Kod odabranih tumora nižeg rizika moguće je ukloniti ili uništiti promenu uz očuvanje bubrega. Uslov je da postoji realna mogućnost dobre kontrole bolesti i da pacijent može da dolazi na potrebne, ponekad česte kontrole.
- Endoskopsko lečenje: tumor se uklanja ili obrađuje kroz ureteroskop, često uz lasersku energiju. Laser je alat kojim se deluje na tkivo; ne ukida mogućnost da se tumor ponovo javi. (Retko se primenjuje, zbog zahtevnog praćenja.)
- Uklanjanje dela uretera: promenjeni segment se odstranjuje, a kontinuitet mokraćnog puta obnavlja. Kod donjeg dela uretera može se napraviti novo spajanje sa bešikom. (Prethodno se mora isključiti prisustvo tumora u kanalnom sistemu bubrega.)
- Posebne situacije: kod jednog funkcionalnog bubrega ili značajno smanjene bubrežne funkcije očuvanje organa ima dodatnu težinu, ali zahteva otvoren razgovor o onkološkim rizicima.
Posle endoskopskog lečenja često je potreban rani ponovni pregled uretera. To nije znak da prvi zahvat nužno nije uspeo, već način da se proveri da li je ostala promena i da se planira dalje praćenje. (Radi se o visoko agresivnim tumorima, koji se ponavljaju.)
Kada se uklanjaju bubreg i ureter
Kod visokorizičnog lokalizovanog tumora standardna mogućnost je radikalna nefroureterektomija sa limfadenektomijom. Tim zahvatom uklanjaju se bubreg, ceo ureter i mali deo zida bešike oko njegovog ušća. Uklanjanje samo bubrega uz ostavljanje obolelog uretera ne predstavlja isti zahvat.
Operacija se može izvesti otvoreno, laparoskopski ili robotski asistirano, prema nalazu i dostupnosti odgovarajućeg tima. Onkološki princip i bezbedno uklanjanje bolesti važniji su od samog naziva pristupa. Pre operacije procenjuje se funkcija drugog bubrega i mogućnost dodatnog lečenja.
Kod određenih pacijenata razmatra se sistemska terapija pre ili posle operacije. Sistemska terapija deluje u celom organizmu i može uključivati hemioterapiju ili druge onkološke lekove, prema stadijumu i sposobnosti organizma da ih podnese. Pad funkcije bubrega nakon operacije može uticati na izbor lekova, zbog čega je zajednički plan urologa i onkologa važan unapred.
Kod proširene bolesti lečenje se prilagođava obimu tumora, simptomima i opštem stanju. Operacija tada nije automatski najbolji prvi korak.
Priprema i oporavak
- Pre zahvata: poneti sve snimke, patohistološke i citološke nalaze, spisak lekova i podatke o ranijem lečenju. Terapija koja utiče na zgrušavanje menja se isključivo po dogovoru.
- Anestezija: endoskopsko i veliko operativno lečenje zahtevaju odgovarajuću anesteziju; njen izbor i rizici procenjuju se pre intervencije.
- Kateter i stent: kateter iz bešike odvodi mokraću u kesu.
- Povratak kući: obim operacije određuje trajanje boravka, nege rane i ograničenja napora. U otpusnoj listi treba da stoje termini kontrola i vađenja katetera ili stenta.
Temperatura, jak ili sve jači bol, obilno krvarenje, otežano disanje ili prestanak mokrenja nisu simptomi koje treba čekati do redovne kontrole.
Moguće komplikacije i praćenje
Rizici bolesti uključuju zatvaranje uretera, gubitak funkcije bubrega, lokalno napredovanje i metastaze. Rizici zahvata obuhvataju krvarenje, infekciju, curenje mokraće, suženje nakon rekonstrukcije i smanjenu bubrežnu funkciju. Kod očuvanja bubrega može biti potrebno ponovljeno lečenje.
Kontrole uključuju bešiku jer se urotelni tumor može naknadno javiti i u njoj. Prema načinu lečenja i riziku kombinuju se cistoskopija, citologija, snimanja i ponekad ponovna ureteroskopija, ako je ureter sačuvan. Jedan uredan kontrolni nalaz ne znači kraj praćenja.