Kod adenoma koji dovodi do primarnog hiperparatireoidizma operacija – paratireoidektomija predstavlja jedini način definitivnog izlečenja bolesti.
Hirurško lečenje se posebno preporučuje pacijentima koji imaju kamen ili taloženje kalcijuma u bubrezima, osteoporozu ili prelom, značajno povišen nivo kalcijuma u krvi, smanjenu funkciju bubrega ili izraženo povećano izlučivanje kalcijuma mokraćom.
Operacija se preporučuje i određenim pacijentima koji nemaju izražene simptome, uključujući osobe mlađe od 50 godina, kao i kada drugi laboratorijski ili dijagnostički nalazi ukazuju na povećan rizik od komplikacija bolesti.
Kako se izvodi paratireoidektomija
Operacija se naziva paratireoidektomija i najčešće se izvodi u opštoj anesteziji.
Ako preoperativna snimanja pouzdano lokalizuju jednu patološki izmenjenu paratireoidnu žlezdu i nalazi ukazuju na bolest samo jedne žlezde, moguće je izvesti ciljanu, minimalno invazivnu paratireoidektomiju.
Kroz relativno mali rez na prednjoj strani vrata hirurg dolazi do promenjene paratireoidne žlezde i uklanja je, bez potrebe da se kod svakog pacijenta rutinski pregledaju sve ostale paratireoidne žlezde.
Ako promenjena žlezda nije jasno lokalizovana, ako se nalazi različitih dijagnostičkih metoda ne podudaraju ili postoji sumnja da je zahvaćeno više žlezda, može biti potrebna obostrana eksploracija vrata. Tokom takve operacije hirurg pregleda paratireoidne žlezde i uklanja patološki izmenjeno tkivo.
Tokom zahvata posebna pažnja posvećuje se očuvanju povratnih laringealnih nerava, koji učestvuju u pokretanju glasnih žica, kao i očuvanju zdravog paratireoidnog tkiva.
Uklonjena žlezda šalje se na patohistološku analizu, kojom se definitivno određuje priroda promene.
Oporavak i praćenje nakon operacije
Posle operacije kontrolišu se vrednosti kalcijuma i PTH u krvi.
Kod nekih pacijenata nivo kalcijuma može privremeno da opadne. To se može manifestovati trnjenjem oko usana ili u prstima, osećajem „mravinjanja“ ili grčevima u mišićima. U tim situacijama može biti potrebna privremena nadoknada kalcijuma i vitamina D.
Kod pacijenata koji su pre operacije imali veoma visok PTH i izražene promene na kostima može se javiti sindrom gladnih kostiju (engl. hungry bone syndrome). Nakon uklanjanja izvora viška PTH, kosti tada intenzivno preuzimaju kalcijum iz krvi, zbog čega je potrebno pažljivije laboratorijsko praćenje i nadoknada kalcijuma.
Kod velike većine pacijenata uspešna operacija dovodi do normalizacije nivoa kalcijuma i izlečenja primarnog hiperparatireoidizma, uz smanjenje rizika od daljeg oštećenja kostiju i bubrega.
Nakon operacije nastavljaju se kontrole kalcijuma i PTH, a prema potrebi i praćenje mineralne gustine kostiju i funkcije bubrega.