Mogućnosti lečenja
Izbor zavisi od manometrijskog podtipa, uzrasta, drugih bolesti, ranijih postupaka i iskustva tima. Glavne mogućnosti su pneumatsko širenje sfinktera i miotomija, odnosno presecanje odabranih mišićnih vlakana koja stvaraju prepreku.
Laparoskopska Hellerova miotomija
Zahvat se izvodi u opštoj anesteziji kroz nekoliko malih rezova. Hirurg pažljivo razdvaja mišićni sloj donjeg jednjaka i početka želuca, čuvajući unutrašnju sluzokožu. Time se smanjuje otpor pri prolasku hrane.
Obično se pridružuje delimična fundoplikacija, oblikovanje dela želuca oko spoja, kako bi se smanjio postoperativni refluks. Moguće komplikacije su oštećenje sluzokože, curenje, krvarenje, infekcija ili nedovoljno poboljšanje gutanja. Ako nalaz zahteva, operativni plan može biti promenjen radi bezbednosti.
Druge metode
Pneumatska dilatacija širi donji sfinkter posebnim balonom tokom endoskopskog postupka. Može zahtevati ponavljanje i nosi rizik perforacije, pa je važno odgovarajuće iskustvo i mogućnost brzog zbrinjavanja komplikacija.
POEM, peroralna endoskopska miotomija, izvodi se kroz usta stvaranjem tunela u zidu jednjaka. Može biti prikladna za određene podtipove, ali zahteva specijalizovan centar i praćenje refluksa. Njena dostupnost i izbor ustanove proveravaju se individualno.
Botulinski toksin može privremeno opustiti sfinkter i razmatra se uglavnom kada trajniji postupci nisu prikladni. Lekovi koji opuštaju mišiće imaju ograničenu ulogu. Nijedna metoda ne znači da kontrole više nisu potrebne.
Oporavak i praćenje
Posle zahvata hrana se uvodi postepeno, prema protokolu tima. Korisni su mali zalogaji, dobro žvakanje i uspravan položaj tokom obroka. Uputstva o ishrani pre anestezije mogu biti drugačija nego kod drugih operacija, zbog zadržavanja sadržaja u jednjaku.
Jak bol, temperatura, otežano disanje ili nemogućnost gutanja tečnosti posle intervencije zahtevaju hitnu procenu. Dugoročno se prate gutanje, telesna težina i refluks. Povratak tegoba može zahtevati novo snimanje, manometriju ili dodatni postupak.