Lečenje
- Praćenje: za odabrane male promene koje se dobro prazne i ne izazivaju komplikacije.
- Rekonstruktivna operacija: kod značajnih tegoba, infekcija, kamena ili prepreke protoku.
Kada praćenje ima smisla, a kada nije dovoljno
Praćenje se razmatra ako su tegobe male, mokraća se dobro odvodi i nema važnih komplikacija. Ono uključuje dogovor šta će se proveravati i koji simptom traži raniji pregled. Nije dovoljno samo odložiti operaciju bez plana.
Kod odabranih pacijenata lekar može pokazati blago pražnjenje džepa posle mokrenja. To nije savet za snažno stiskanje svakog otoka. Ako postoji bol, upala ili nejasna dijagnoza, takav pokušaj može biti štetan. Antibiotik se koristi zbog procenjene infekcije, ne kao trajno rešenje anatomske promene.
Ponavljane infekcije, kamen, ometeno mokrenje ili divertikulum koji se ne može dovoljno prazniti razlog su da se razgovara o rekonstrukciji. Odluka uzima u obzir i opšte zdravlje i koliko stanje remeti svakodnevni život.
Šta znači uklanjanje divertikuluma i uretroplastika
Divertikulektomija znači uklanjanje džepastog dela. Posle toga ostaje otvor ili defekt u zidu uretre koji treba pouzdano zatvoriti. Uretroplastika je obnova tog kanala tako da bude prohodan i da spoj ne bude pod napetošću. Zahvat se najčešće izvodi u opštoj anesteziji.
Izbor zavisi od mesta defekta i kvaliteta tkiva, a ne samo od veličine vidljivog otoka. Moguće tehnike uključuju:
- Spajanje zdravih krajeva: primenjuje se kada su krajevi dovoljno blizu da se spoje bez napetosti.
- Graft: komad sopstvenog tkiva, često sluznice usne duplje, prenosi se na mesto rekonstrukcije kada je potrebno nadoknaditi veći defekt.
- Režanj: tkivo se prenosi uz očuvanu vezu sa krvnim sudovima.
Kod teško oštećene ili više puta operisane uretre lečenje može biti etapno. Pacijent treba unapred da zna da li se planira jedan zahvat, privremeno drugačiji način mokrenja ili naknadna rekonstrukcija.
Život sa privremenim kateterom
Kateter prolazi kroz mokraćnu cev do bešike i odvodi mokraću dok rekonstruisano mesto zarasta. Obično se spaja sa kesom. U nekim situacijama drenaža se obezbeđuje suprapubičnim kateterom, koji kroz donji trbuh direktno ulazi u bešiku i zaobilazi operisanu uretru.
Kateter se ne pomera i ne izvlači radi „provere” mlaza. Ako se kesa ne puni uz osećaj pune bešike ili bol, treba kontaktirati tim. Temperatura, pojačan bol ili gnojni iscedak zahtevaju pregled. Datum uklanjanja i eventualno kontrolno snimanje određuje operater.
Oporavak, moguće komplikacije i kontrole
Kako se procenjuje uspeh lečenja
Nije dovoljno da rana zaraste spolja. Važno je da pacijent mokri bez značajne prepreke, da nema novog curenja i da se infekcije ne ponavljaju. U početku može postojati otok i promenjen osećaj u operisanom području. Kasnije slabljenje mlaza može ukazivati na ožiljno suženje i treba ga proveriti.
Povratak fizičkom radu i seksualnim odnosima prilagođava se dubini rekonstrukcije. Rani dobar nalaz ne isključuje kasniju komplikaciju, zbog čega se kontrole nastavljaju prema planu. Za retko stanje poput ovog objavljeni rezultati malih serija ne predstavljaju pouzdano obećanje pojedinačnom pacijentu.