Hitno bolničko lečenje
Lečenje obuhvata infuziju, antibiotike, kontrolu bola i zbrinjavanje izvora infekcije. Izbor i trajanje antibiotika zavise od težine bolesti, mikrobioloških nalaza i uspeha intervencije. Antibiotici sami često nisu dovoljni kada gnoj ostaje zatvoren u kesi.
Uklanjanje žučne kese
Holecistektomija se izvodi u opštoj anesteziji. Laparoskopski pristup omogućava pregled i rad kroz nekoliko malih rezova, ali teško zapaljenje može zahtevati otvorenu operaciju ili prilagođen obim zahvata radi zaštite glavnih žučnih puteva.
Hirurg zbrinjava inficirani sadržaj i procenjuje okolno tkivo. Po potrebi se postavlja dren, tanka cev koja privremeno odvodi tečnost iz operisanog područja. Ne postavlja se obavezno svakom pacijentu. Odstranjena žučna kesa šalje se na analizu tkiva.
Drenaža kod visokog operativnog rizika
Ako opšte stanje ne dozvoljava neposrednu operaciju, tim može razmatrati drenažu žučne kese radi kontrole infekcije. Ona se izvodi odgovarajućim radiološkim ili endoskopskim postupkom u ustanovi koja za to ima uslove. Posle stabilizacije ponovo se procenjuje mogućnost definitivne operacije. Drenaža zahteva plan nege, kontrola i uklanjanja ili zamene cevčice.
Oporavak
Boravak i oporavak često su duži nego posle planirane operacije neupaljene žučne kese. Prate se temperatura, laboratorija, ishrana i funkcija organa. Kretanje, vežbe disanja i zaštita od tromboze prilagođavaju se stanju.
Po otpustu je važno sprovesti propisanu terapiju i doći na kontrolu. Ako postoji dren, pacijent dobija jasno uputstvo o količini i izgledu sadržaja koji treba prijaviti.
Moguće komplikacije
Empijem može dovesti do gangrene zida, perforacije, apscesa, peritonitisa i sepse. Posle intervencije mogući su krvarenje, infekcija rane, curenje žuči ili povreda kanala. Nova temperatura, sve jači bol, žutica, konfuzija ili naglo pogoršanje zahtevaju hitnu procenu, čak i ako je lečenje već započeto.