Fistula je neprirodna veza između dva organa ili između organa i površine tela. U genitalnoj regiji može povezivati vaginu sa mokraćnom bešikom, uretrom ili završnim crevom. Kroz takvu vezu mogu prolaziti urin, gasovi ili stolica.
Kod deteta je najvažnije utvrditi tačno mesto, uzrok i odnos fistule prema okolnim strukturama. Lečenje se prilagođava tom nalazu i eventualnim pridruženim anomalijama.
Fistula može biti urođena ili nastati kasnije, najčešće u vezi sa prethodnim zahvatom, povredom ili zapaljenjem. Put kojim curi sadržaj nije uvek lako uočljiv spolja. Zbog toga je važno povezati simptome sa nalazima pregleda i snimanja, umesto da se svako vlaženje pripiše istom uzroku.
Vezikovaginalne fistule
Povezuju bešiku i vaginu. Mokraća može curiti nezavisno od uobičajenog mokrenja. Potrebno je odrediti položaj fistule prema ureterima i vratu bešike, naročito ako je prethodno rađena rekonstrukcija.
Uretrovaginalne fistule
Povezuju uretru, odnosno mokraćnu cev, sa vaginom. Procena uključuje prohodnost uretre i njen zatvarački mehanizam. Plan zatvaranja mora uzeti u obzir i eventualno suženje ili drugu promenu uretre.
Rektovaginalne fistule
Povezuju završno crevo sa vaginom i mogu dovesti do prolaska gasova ili stolice kroz vaginu. Kod urođenih promena važno ih je razlikovati od rektovestibularne fistule, koja se otvara u predvorju, van same vagine.
Postoperativne i posttraumatske fistule
Mogu nastati nakon povrede ili ranije operacije. Dokumentacija o prethodnom zahvatu olakšava planiranje. Pre nove rekonstrukcije procenjuju se ožiljci, infekcija, prohodnost puteva i kvalitet okolnog tkiva.










