Rak prostate niskog rizika: aktivno praćenje
Pacijentima koji imaju potvrđen rak prostate niskog rizika obično se ne preporučuje aktivno lečenje, kao što su operacija ili zračenje. Umesto toga preporučuje se aktivno praćenje bolesti:
- Kontrole kod urologa na svakih 6 meseci.
- Određivanje PSA i digitorektalni pregled pri svakoj kontroli.
- Biopsija prostate jednom godišnje.
Takvim praćenjem može se pravovremeno prepoznati napredovanje bolesti i u tom slučaju pravovremeno uvesti aktivno lečenje.
Aktivno lečenje
Aktivno lečenje raka prostate može uključivati operaciju, takozvanu radikalnu prostatektomiju, ili lečenje zračenjem. Aktivnim lečenjem želimo da postignemo sledeće:
- Onkološki cilj. Potpuno odstraniti tkivo zahvaćeno rakom.
- Očuvanje kontinencije. Sprečiti nekontrolisano curenje urina posle operacije.
- Očuvanje potencije. Sačuvati seksualnu funkciju.
Ko je kandidat za operaciju
Pre približno deset godina starosna granica za operaciju raka prostate bila je 75 godina. U poslednjih nekoliko godina u obzir se uzima pre svega biološka starost pojedinca, kao i pridružene bolesti, jer su pacijenti sa rakom prostate najčešće muškarci u sedmoj deceniji života ili stariji. Ako se kod pacijenta očekuje još najmanje 10 godina kvalitetnog života, potrebno je razmotriti aktivno lečenje. Odluka se donosi uzimajući u obzir klinički stadijum bolesti, očekivani operativni i postoperativni rizik i rizik zbog pridruženih bolesti.
Kandidati za radikalno lečenje nisu pacijenti kod kojih su utvrđene metastaze u kostima ili u drugim udaljenim organima, osim u lokalnim ili regionalnim limfnim čvorovima. Za sve ostale pacijente moguće je aktivno radikalno lečenje. Kod lokalno ili regionalno uznapredovalog raka prostate i visokog Gleason skora sama operacija najverovatnije neće biti dovoljna, pa posle operacije sledi zračenje ili hormonska terapija.
Vrste operacija
Rak prostate može se hirurški odstraniti na klasičan, otvoren način, laparoskopski ili robotski. Laparoskopska i robotska metoda su minimalno invazivne i imaju brojne prednosti u odnosu na otvorenu operaciju: manje komplikacija i kraći, manje zahtevan oporavak.
Onkološki rezultati laparoskopske i robotske operacije su međusobno uporedivi. Obe vrste operacija uporedive su i po trajanju zahvata i po dužini boravka u bolnici. Robotska operacija je za hirurga nešto prijatnija, jer su pokreti ruku tokom zahvata prirodniji.
Laparoskopska radikalna prostatektomija
U našoj bolnici izvodi se laparoskopska radikalna prostatektomija sa limfadenektomijom. Operacija se obavlja kroz 5 manjih otvora na koži, prečnika 5–10 mm, ispod pupka. Kroz njih se uvode specijalni dugi laparoskopski instrumenti, kojima se obavlja ceo zahvat.
Operacijom se odstranjuju prostata zahvaćena rakom i semene kesice. Posle odstranjivanja prostate ponovo se uspostavlja kontinuitet mokraćnih puteva spajanjem donjeg dela bešike i mokraćne cevi (anastomoza). Tako se omogućava kasnije nesmetano mokrenje. Na kraju operacije pacijent ima urinarni kateter.
Tok bolničkog lečenja
Pri uobičajenom toku boravak u bolnici traje 3–4 dana, a urinarni kateter ostaje približno 10 dana.
- Dan pre operacije. Pacijent se prima u bolnicu. Urolog pregleda medicinsku dokumentaciju i laboratorijske nalaze i sa pacijentom ponovo razgovara o operaciji i mogućim komplikacijama. Istog dana pacijenta pregleda i anesteziolog.
- Dan operacije. Posle operacije pacijent je smešten u jedinicu intenzivne nege.
- Prvi dan posle operacije. Pacijent ustaje i počinje da hoda, najpre uz pomoć, a zatim samostalno, i počinje normalno da jede i pije.
- Drugi ili treći dan. Obično se uklanjaju hirurški drenovi. Ako pacijent drugog dana nema stolicu, dobija klistir ili laksativnu svećicu.
- Otpust kući. Pacijent se otpušta 3–4 dana posle prijema, sa urinarnim kateterom.
- Uklanjanje katetera. Približno 10 dana posle operacije bešika se puni tečnošću pod kontrolom ultrazvuka. Ako je nalaz uredan, kateter se uklanja.
Ako nalaz nije uredan, kateter ostaje još nekoliko dana.
Erekcija posle operacije
Neposredno uz prostatu nalaze se nervi neophodni za normalnu erekciju penisa. Kada se ti nervi tokom operacije oštete, dolazi do smetnji erekcije.
Tokom operacije najvažniji je onkološki cilj, odnosno potpuno odstranjivanje prostate zahvaćene rakom. Zbog toga kod određenih pacijenata nije moguće sačuvati nerve za erekciju. Očuvanje nerava se ne preporučuje:
- Kod lokalno uznapredovalog raka prostate.
- Kod raka prostate visokog rizika.
- Kada je na biopsiji više od polovine uzoraka pozitivno.
Tehnika očuvanja nerava nosi veći procenat pozitivnih margina, što znači da rak nije odstranjen sa zdravim ivicama. Bez očuvanja nerava, u stadijumu pT2 prihvatljivo je 2–5% pozitivnih margina, a uz očuvanje nerava taj procenat je značajno veći, između 20 i 30%. Kod pacijenata sa pozitivnom marginom i povišenim PSA posle operacije potrebno je dodatno zračenje.
Očuvanje nerava ima smisla samo kod pacijenata koji pre operacije imaju normalnu erektilnu funkciju, odnosno najmanje 21 poen na upitniku IIEF-5 (International Index of Erectile Function). Ako je zbir poena niži, rezultati erektilne funkcije posle operacije su lošiji.
- Lekovi pre i posle operacije. Pacijenti kod kojih se planira očuvanje potencije najmanje mesec dana pre zahvata počinju da uzimaju malu dozu inhibitora PDE5 (sildenafil, tadalafil, vardenafil) i nastavljaju još najmanje 2–3 meseca posle zahvata.
- Očekivani uspeh. Najbolji uspeh, oko 80%, može se očekivati kod muškaraca mlađih od 60 godina sa više od 21 poena na upitniku IIEF-5.
- Trajanje rehabilitacije. Oporavak erektilne funkcije može trajati do 12 meseci.
Kontrola mokrenja posle operacije
Nekontrolisano curenje urina posle uklanjanja katetera javlja se kod većine pacijenata, naročito pri promeni položaja tela, kada sedamo, ležemo, ustajemo ili čučnemo, kao i pri kijanju, kašljanju i podizanju tereta. Svakog sledećeg dana kontrola mokrenja je bolja.
- Trajanje tegoba. Curenje urina može trajati od sedam dana do 9 meseci.
- Posle šest meseci. Potpunu kontrolu mokrenja ima približno 85% pacijenata.
- Posle devet meseci. Potpuno kontroliše mokrenje čak 94% pacijenata.
- Vežbe mišića karličnog dna. Savetuju se pacijentima kojima urin nekontrolisano curi, radi jačanja mišićnog zatvarača mokraćne cevi.
- Elektrostimulacija. Pacijenti je mogu izvoditi i kod kuće, posebnim aparatom za elektrostimulaciju mišića karličnog dna.
Moguće komplikacije
- Tokom operacije. Moguće su povrede nerava i većih krvnih sudova sa krvarenjem, kao i povreda debelog creva.
- Posle operacije. Može se pojaviti infekcija ili krvarenje iz rane, tromboza karličnih vena ili vena nogu i plućna tromboembolija.
- Komplikacije povezane sa anestezijom. Na primer alergijske reakcije, poremećaji srčanog ritma ili srčani zastoj.
Da bi se rizik smanjio, pre operacije obavlja se pregled kod anesteziologa. Pacijenti sa pridruženim bolestima, kao što su povišen krvni pritisak, šećerna bolest, bolesti srca ili pluća, pre operacije obavljaju i pregled kod internista.
Lečenje posle operacije i prognoza
Dalje postupanje zavisi od patohistološkog nalaza i vrednosti PSA, koja se određuje 30–40 dana posle operacije. Na osnovu toga pacijent se može samo redovno urološki pratiti, a može biti potrebno i dodatno lečenje zračenjem, hormonskom terapijom ili hemoterapijom.
Rak prostate je u većini slučajeva izlečiva bolest, posebno kada se dijagnoza postavi u ranom stadijumu. Zato se muškarcima savetuju redovni urološki pregledi, gde se uz savremene dijagnostičke testove rak prostate može otkriti na vreme.