U lečenju neurogene bešike kod dece, cilj je:
- Zaštititi bubrege (bešika mora biti „niskopritisna“ i dobro drenirana).
- Smanjiti infekcije i komplikacije.
- Postići suvoću/bolju kontinenciju u periodu kada to postane važno (vrtić/škola/adolescencija), koliko god stanje i mogućnosti deteta dozvoljavaju.
U praksi postoje dve „filozofije“: konzervativno lečenje i invazivno lečenje.
Konzervativno lečenje
Ovo je baza lečenja za većinu dece, i često je dovoljno da dugoročno zaštitimo bubrege i postignemo dobru kontrolu curenja.
Cilj lečenja i osnovni princip
- obezbediti redovno pražnjenje bešike
- smanji povišene pritiske u mokraćnoj bešici
- smanji komplikacije (infekcije, refluks)
- poboljšati kvalitet života i samostalnost kako dete raste.
Kada se primenjuje konzervativno lečenje?
Kod većine dece se počinje konzervativno i to rano. Postoje situacije kada se kateterizacija može odložiti (kada je obrazac mokrenja „bezbedan“ sa normalnim ultrazvučnim nalazom), ali tada se insistira na redovnom praćenju.
Vrste i modaliteti terapije
- Farmakoterapija (lekovi)
- Antimuskarinici/antiholinergici: najčešće se koristi oksibutinin; ovo je najbolje ispitani lek u ranom uzrastu.
- Beta-3 agonisti (npr. mirabegron) se pominju kao moguća alternativa, ali uz ograničeno iskustvo kod dece.
- Kateterizacija (CIC – „čista intermitentna kateterizacija“):
Čista intermitentna kateterizacija je metoda kojom se bešika redovno prazni pomoću tanke, mekane cevčice (katetera) koja se na kratko uvodi kroz mokraćni kanal, a zatim uklanja. Postupak se radi više puta dnevno kako bi se sprečilo zadržavanje mokraće, infekcije i oštećenje bubrega. Može se bezbedno sprovoditi kod kuće, a roditelji ili starija deca se jednostavno obučavaju kako da ga pravilno izvode. - Rehabilitacija i uroterapija
Uključuje navike, raspored, praćenje dnevnikom, i rad na samostalnosti. U određenim slučajevima je neophodna fizikalna terapija koja podrazumeva trening karličnog dna, biofeedback terapiju, elektrostimulaciju karličnog dna, trening mokrenja. - Dijetetski režim i promene načina života
Deca sa neurogenom bešikom često imaju i neurogenu disfunkciju creva, najčešće zatvor, zato treba uvesto rano i redovno pražnjenje creva. Redovno pražnjenje creva može pozitivno uticati na funkciju bešike.
Operativno i endoskopsko lečenje
Cilj „invazivnih“ metoda je uvek isti: napraviti bešiku bezbednim rezervoarom (veća zapremina, niži pritisak) i/ili obezbediti pouzdano pražnjenje i kontinenciju, kada konzervativne mere nisu dovoljne.
Kada se pristupa invazivnom lečenju?
Najčešće kada uprkos pravilno sprovedenoj kateterizaciji i lekovima i dalje imamo
- visoke pritiske
- lošu kompliansu (bešika je „tvrda“ i ne rasteže se dobro dok se puni mokraćom)
- pogoršanje na bubrezima
- teške simptome/inkontinenciju ili nemogućnost adekvatnog pražnjenja.
Šta najčešće spada u invazivne metode kod dece:
Endoskopski / minimalno invazivno
Intradetrusorske injekcije botulinum toksina A („Botox“ u bešiku)
Osnovni princip: „smirivanje“ preaktivnog detruzora i snižavanje pritiska, uz povećanje kapaciteta. Razmatra se kod neurogene bešike koja ne reaguje na antimuskarinike. Efekat se obično razvija u nedeljama nakon injekcije i nije trajan i često traje nekoliko meseci (npr. 3–8 meseci), pa se postupak ponavlja po potrebi. Intervencija se izvodi u anesteziji.
Klasične operacije / rekonstruktivna hirurgija
Augmentacija bešike (augmentaciona cistoplastika)
Ovo je hirurška metoda gde se koristi segment tankog creva (ileum) kojim se napravi “kupola” koja se stavi na prethodno otvorenu mokraćnu bešiku.
Cilj je povećati zapreminu mokraćne bešike kako bi pritisak u njoj bio manji kada se napuni urinom. Ova metoda se sprovodi kada drugi vidovi konzervativnog lečenja nisu dovoljni. Kada se radi aumentacija bešike uvek se pravi i kontinentna stoma.
Kontinentna stoma
Ovo je hirurška metoda gde se pravi kanal od bešike do kože na prednjem trbušnom zidu (najčešće od slepog creva ili drugog dela tankog creva). Ovaj kanal je kontinentan, što znači da kroz njega ne curi urin, čak ni u toku fizičkih aktivnosti, ali se može kroz njega plasirati kateter radi pražnjenja urina.
Cilj je omogućiti lakšu i samostalniju kateterizaciju kada kateterizacija kroz uretru nije izvodljiva ili je vrlo teško izvodljiva. Stoma je često odličan put ka samostalnosti, ali zahteva negu i praćenje, i ponekad dodatne intervencije.
Operacije izlaznog dela bešike (vrata bešike/sfinktera)
To su različite tehnike (rekonsturkcija vrata mokraćne bešike, veštački sfinkter kod odraslih osoba, bulking agenti, ponekad zatvaranje vrata bešike u ekstremnim slučajevima). Rezultati i komplikacije se razlikuju. Ovde je potrebna dobra selekcija i dugoročno praćenje, jer intervencije na „izlazu“ bešike mogu promeniti dinamiku bešike i povećati rizik visokih pritisaka ako pražnjenje nije dobro obezbeđeno.
Hirurgija kod vezikouretarlnog refluksa (VUR)
Kod neurogene bešike refluks je često „sekundaran“ visokom pritisku i disfunkciji, zato se primarno leči bešika. Kod odabranih pacijenata radi se i ureteralna reimplantacija kada se ureter hirurški odvoji i presadi u bešiku kako bi se napravio bolji “antirefluksni” mehanizam; endoskopske metode mogu imati višu stopu neuspeha kod neurogene bešike.
Preoperativna priprema
- Pre većih rekonstruktivnih operacija često se rade dodatne analize krvi i urina; ako postoji aktivna infekcija
- Kod operacija sa crevom (augmentacija) postoji priprema creva (oralna), i prijem 1–2 dana ranije.
- Deca idu u opštu anesteziju za svaki od ovih zahvata.
Oporavak
Kada se može vratiti na školu/vrtić?
Kod većih operacija, povratak je individualan i obično se vezuje za skidanje katetera i stabilno funkcionisanje kod kuće
Režim ishrane i aktivnosti
Fizička aktivnost nakon operacije se ograničava dok su kateteri na mestu i dok trbušni zid ne zaraste.
Kontrolni pregledi i praćenje
U praksi se najčešće prati: ultrazvuk bubrega/bešike, urin, krvna slika/bubrežna funkcija, urodinamika po potrebi.
Komplikacije
Komplikacije delimo na one vezane za osnovnu bolest (ako se ne leči) i one vezane za terapiju.
Ako se neurogena bešika ne leči ili se loše kontroliše:
Povišeni pritisci i loše pražnjenje mogu voditi ka VUR, infekcijama, ožiljcima bubrega i na kraju hroničnoj bubrežnoj slabosti.
Najčešće komplikacije konzervativnog lečenja (CIC/lekovi):
- bakterije u urinu bez simptoma su česte kod CIC
- urinarne infekcije
- nuspojave antimuskarinika (suvoća, crvenilo, zamagljen vid, toplotna intolerancija).
Antibiotici
Kontinuirana antibiotska profilaksa kod dece koja rade CIC nema jasan medicinski benefit i može doprineti selekciji rezistentnih bakterija.
Prevencija i skrining
Prevencija neurogene bešike zavisi od uzroka. Ako je uzrok urođen (spina bifida), ne možemo „posle rođenja“ preventivno ukloniti uzrok, ali možemo sprečiti komplikacije ranom dijagnostikom i lečenjem.
Primarna prevencija (pre trudnoće i u ranoj trudnoći):
Za prevenciju defekata neuralne cevi (npr. spina bifida) preporučuje se folna kiselina 400 µg dnevno u perikoncepcijskom periodu (pre začeća do 12. nedelje).
Sekundarna prevencija (sprečavanje oštećenja bubrega kod deteta koje već ima rizik):
Rano uvođenje praćenja i, kada je potrebno, CIC i lekova, uz sistematske kontrole (UZ, urin, urodinamika) – to je „skrining“ komplikacija.
Lateks – poseban deo prevencije kod spina bifida:
Kod mijelomeningokele se u smernicama i praktičnim uputstvima naglašava povećana učestalost alergije na lateks i preporuka izbegavanja lateks proizvoda (rukavice, kateteri, baloni itd.) od najranijeg perioda.