Povrede vulve, vagine i perineuma, kao i tegobe nakon urogenitalnih operacija, mogu zahtevati pregled dečjeg urologa i hirurga. Lečenje zavisi od dubine povrede ili vrste prethodne rekonstrukcije i od uticaja na mokrenje, stolicu i genitalni trakt.
Nova tegoba ne znači uvek da je potrebna ponovna operacija. Najpre treba utvrditi da li postoji infekcija, suženje, povreda tkiva ili funkcionalni problem.
Kod sveže povrede prvo se procenjuju krvarenje, bol i mogućnost mokrenja. Kod kasnijih tegoba nakon operacije važno je razumeti šta je ranije rekonstruisano i kako je dete funkcionisalo tokom oporavka. Jedan simptom, poput vlaženja veša, može imati nekoliko različitih uzroka i ne treba ga unapred pripisivati neuspehu operacije.
Povrede vulve, vagine i perineuma
Većina povreda pri padu zahvata spoljašnja tkiva. Mala rana može krvariti obilnije nego što njen izgled sugeriše. Pregled pokazuje da li je dovoljno praćenje ili su potrebni zaustavljanje krvarenja i zatvaranje rane.
Postoperativne stenoze i deformiteti
Ožiljak može suziti otvor ili kanal i promeniti raspored tkiva. Značaj zavisi od prohodnosti i tegoba. Lečenje se bira prema mestu, dužini i čvrstini suženja, uz procenu prethodnih operacija.
Prolaps rekonstruisane vagine
Prolaps označava spuštanje ili izbočenje rekonstruisanog tkiva. Može izazvati nelagodnost, sekret ili otežanu negu. Potrebno je proceniti vrstu prethodne rekonstrukcije i stanje potpore pre odluke o korekciji.
Urinarna inkontinencija nakon rekonstrukcije
Curenje urina može poticati od poremećenog zatvaranja bešike, njenog nepotpunog pražnjenja, fistule ili drugih uzroka. Zato se ne planira korekcija samo prema postojanju vlažnog veša, već nakon procene funkcije.
Ponovna opstrukcija genitalnog trakta
Novo suženje može ponovo ometati oticanje sadržaja. U pubertetu to može dovesti do cikličnih bolova i zadržavanja menstrualne krvi. Ultrazvuk i, prema potrebi, dodatna snimanja pomažu da se odredi uzrok.
Komplikacije nakon vaginoplastike ili rekonstrukcije kloake
Mogu uključiti suženje, fistulu, infekciju ili smetnje mokrenja i stolice. Potrebno je sagledati sve rekonstruisane sisteme zajedno. Dodatno lečenje planira se prema stvarnom funkcionalnom problemu.
Recidivi prethodno operisanih anomalija
Povratak simptoma zahteva novu procenu, a ne automatsko ponavljanje istog zahvata. Važno je utvrditi da li je u pitanju ožiljak, preostala anatomska prepreka ili drugačiji uzrok koji traži drugačije lečenje.










