- Praćenje i neoperativne mere: Blagi prolaps bez smetnji može se pratiti. Lečenje zatvora i kašlja smanjuje nepotrebno napinjanje. Individualno vođene vežbe karličnog dna mogu ublažiti simptome. Pesar je prilagođen oslonac koji se postavlja u vaginu i predstavlja moguću neoperativnu terapiju. U našoj bolnici njegovu upotrebu ne preporučujemo zbog loših iskustava pacijentkinja koje kod nas dolaze. To je stav naše ustanove; u medicini se pesari koriste uz individualni izbor, obuku i redovne kontrole.
- Operacija: Operacijom se obnavlja potpora zahvaćenog dela. U nekim situacijama moguće je sačuvati matericu; njeno uklanjanje nije jedino rešenje za svaki prolaps. Kod vrha vagine biraju se odgovarajuće suspenzione procedure. Ako se razmatra mrežica, potrebno je objasniti tačan zahvat, mesto ugradnje, alternative i specifične rizike. Različite vrste ugradnje mrežice nisu ista procedura.
Kako se bira i održava pesar
Pesar je medicinsko pomagalo od odgovarajućeg materijala koje se postavlja u vaginu da podupre organe. Postoje različiti oblici i veličine; nekad je potrebno probati više od jednog da bi oslonac bio udoban i stabilan. Može biti dugoročno rešenje ili privremena podrška.
Pacijentkinja dobija plan vađenja, čišćenja i pregleda sluznice. Neke žene nauče da same održavaju pomagalo, dok drugima to radi tim. Pesar se ne ostavlja bez kontrola, naročito ako nastanu krvarenje, neprijatan sekret, bol ili otežano mokrenje.
Mogućnost odnosa zavisi od vrste pesara i udobnosti. O tome treba razgovarati pri izboru. Pesar nije trajno ugrađena mrežica i ne zahteva istu vrstu operacije za uklanjanje.
Operacije koje obnavljaju potporu
Suspenzija znači učvršćivanje spuštenog vrha za odgovarajuću čvrstu strukturu. Neke operacije koriste sopstvene ligamente i šavove kroz vaginalni pristup. Druge podižu vrh ili matericu iz pravca trbuha, otvoreno ili minimalno invazivno, prema proceni.
Sakrokolpopeksija obično podrazumeva učvršćivanje vrha vagine uz korišćenje mrežice prema području krsne kosti. Kada se čuva materica, mogu se razmatrati odgovarajuće histeropeksije, odnosno postupci njenog podizanja. Naziv operacije treba objasniti zajedno sa načinom pristupa i materijalom koji ostaje u telu.
Uklanjanje materice može biti deo plana, ali samo po sebi ne zamenjuje obnovu potpore. Očuvanje materice razmatra se prema njenom stanju, simptomima, prethodnim nalazima i željama pacijentkinje. Ako postoji zasebna bolest materice, i ona utiče na odluku.
Mrežica i druge mogućnosti
Ako se predlaže implantat, treba navesti gde se postavlja i zašto je izabran. Mrežica postavljena kroz trbuh za potporu vrha nije ista procedura kao različite transvaginalne ugradnje. Rizici mogu uključiti izlaganje mrežice kroz sluznicu, bol, infekciju i potrebu za dodatnim lečenjem.
Alternativa može biti rekonstrukcija sopstvenim tkivom. Za određene pacijentkinje koje ne žele buduću vaginalnu penetraciju postoji i operacija zatvaranja vaginalnog kanala, kolpokleiza. Njene posledice moraju biti jasno objašnjene; nije primeren izbor bez izričitog informisanog pristanka.
Oporavak, moguće komplikacije i kontrole
Povratak naporu i odnosima određuje se prema vrsti operacije i zarastanju. Važno je sprečiti zatvor i prijaviti otežano mokrenje.
- Recidiv: Prolaps se može ponoviti.
- Rizici operacije: Mogući su krvarenje, infekcija, bol pri odnosu i promene mokrenja.
- Pomagala i implantati: Pesar može izazvati iritaciju, a određeni implantati posebne komplikacije koje zahtevaju praćenje.
Priprema, oporavak i dugoročni rezultat
Pre zahvata procenjuju se opšte zdravlje, lekovi, zatvor i hronični kašalj. Anestezija zavisi od metode i pacijentkinje. Posle operacije može privremeno ostati kateter, a pre otpusta se proverava pražnjenje bešike prema protokolu tima.
Veći napor i penetrativni odnosi odlažu se do odgovarajućeg zarastanja. Rano kretanje u granicama uputstva i sprečavanje zatvora deo su oporavka. Bol, temperatura, jače krvarenje ili nemogućnost mokrenja zahtevaju kontakt sa lekarom.
Prolaps se može ponoviti i posle tehnički uspešne operacije. Zato se rezultat procenjuje prema simptomima, funkciji i nalazu tokom vremena. Nije opravdano obećati doživotno izlečenje jednom metodom. Cilj je stabilnija potpora i bolji svakodnevni život uz prihvatljive rizike.
Povezane teme