Lekovi protiv zgrušavanja (antikoagulansi)
Osnova lečenja su antikoagulansi. Oni ne rastvaraju postojeći ugrušak, ali sprečavaju njegovo širenje i stvaranje novih, dok telo samo postepeno razgrađuje ugrušak.
- Oralni antikoagulansi novije generacije: tablete koje se uzimaju u fiksnoj dozi, bez redovnih analiza zgrušavanja; danas se najčešće koriste.
- Niskomolekularni heparin: injekcije pod kožu; prvi izbor u trudnoći i kod nekih pacijenata sa malignom bolešću.
- Varfarin: tablete uz redovnu kontrolu INR-a; koristi se u posebnim situacijama, npr. kod nekih poremećaja zgrušavanja.
Koliko dugo traje lečenje
- Najmanje tri meseca: kod svih pacijenata sa trombozom proksimalnih vena (od kolena naviše).
- Provocirana tromboza: najčešće se završava posle tri meseca, ako je privremeni uzrok otklonjen.
- Neprovocirana ili ponovljena tromboza i maligna bolest: često se razmatra produženo lečenje, uz procenu rizika od krvarenja i ponovne tromboze.
Odluku o dužini lečenja lekar donosi zajedno sa pacijentom i preispituje je na kontrolama.
Kako se donosi odluka o dužini lečenja
Pred kraj prva tri meseca lekar sa pacijentom procenjuje da li je uzrok tromboze otklonjen, koliki je rizik od ponovne tromboze ako se lek prekine i koliki je rizik od krvarenja ako se lečenje nastavi. Kod dela pacijenata lek se prekida, a kod drugih se nastavlja u istoj ili smanjenoj dozi, uz redovne kontrole.
Druge mere
- Kretanje: rano ustajanje i hodanje se preporučuju čim se uvede terapija; mirovanje u krevetu nije potrebno.
- Kompresivne čarape: mogu ublažiti otok i bol; nose se prema preporuci lekara.
- Uklanjanje ugruška kateterom: razmatra se kod odabranih pacijenata sa obimnom trombozom karličnih vena i izraženim tegobama.
- Filter u velikoj veni: samo izuzetno, kada pacijent ne sme da prima antikoagulanse.
Lečenje u trudnoći i kod malignih bolesti
U trudnoći se koriste injekcije niskomolekularnog heparina, koji ne prolazi kroz posteljicu, najčešće do kraja trudnoće i najmanje šest nedelja posle porođaja. Kod pacijenata sa malignom bolešću izbor leka zavisi od vrste tumora, rizika od krvarenja i drugih lekova, a lečenje obično traje dok je bolest aktivna.
Postrombotski sindrom
Kod dela pacijenata, meseci ili godine posle tromboze, zalisci u veni ostaju oštećeni. To izaziva hronični otok, težinu i bol u nozi, promene boje kože, a ponekad i rane. Pravilno lečenje tromboze i redovno kretanje smanjuju ovaj rizik. Ako se razvije, leči se kao hronična venska insuficijencija.
Život sa terapijom i prevencija
- Redovno uzimanje leka: bez preskakanja doza; propuštenu dozu nadoknaditi prema uputstvu za konkretni lek.
- Pre operacija i stomatoloških zahvata: obavestiti lekara o terapiji; ne prekidati lek samostalno.
- Znaci krvarenja: crna stolica, krv u mokraći, dugotrajno krvarenje iz nosa ili desni zahtevaju javljanje lekaru.
- Putovanja: kod dužih putovanja ustajati i šetati na svakih sat-dva, piti dovoljno tečnosti i pokretati stopala; uz povišen rizik lekar može preporučiti dodatnu zaštitu.
- Posle operacija: pridržavati se propisane profilakse injekcijama ili tabletama.
Kontrole i povratak aktivnostima
- Prva kontrola: najčešće posle nekoliko nedelja, a zatim pred kraj planiranog lečenja.
- Posao i svakodnevne aktivnosti: najčešće posle nekoliko dana do dve nedelje, kada se bol i otok smanje.
- Sport: lagane aktivnosti, kao što su hodanje i vožnja bicikla, ubrzo; kontaktni sportovi se ne preporučuju dok se uzimaju antikoagulansi, zbog rizika od krvarenja.
Svakodnevni život tokom lečenja
Većina pacijenata se leči kod kuće i može da hoda od prvog dana, jer hodanje uz lek protiv zgrušavanja ne povećava rizik od plućne embolije. Lekove treba uzimati redovno, ne preskakati doze i obavestiti stomatologa i druge lekare da se uzima antikoagulans.
Povezane teme