Lečenje plućne embolije ima za cilj da spreči rast ugruška i nastanak novih ugrušaka, da omogući organizmu da postojeći ugrušak razgradi i, kod teške embolije, da što pre ponovo uspostavi protok krvi kroz pluća.
Kako se donosi odluka
Izbor lečenja zavisi od težine embolije (rizika), rizika od krvarenja, funkcije bubrega, drugih bolesti i toga da li postoji prolazan ili trajan uzrok. Kod embolije visokog rizika odluke se donose odmah, često uz tim lekara različitih specijalnosti.
Antikoagulantna terapija
Osnovu lečenja čine antikoagulansi – lekovi protiv zgrušavanja krvi („razređivači krvi“). Oni ne rastvaraju postojeći ugrušak, već sprečavaju njegov rast, a organizam ga postepeno sam razgrađuje.
- Direktni oralni antikoagulansi (apiksaban, rivaroksaban, dabigatran, edoksaban) – tablete koje se najčešće koriste, bez potrebe za redovnim kontrolama krvi.
- Niskomolekularni heparin – injekcije pod kožu; koristi se na početku lečenja, u trudnoći i kod nekih malignih bolesti.
- Varfarin (antagonisti vitamina K) – zahteva redovne kontrole INR-a; primenjuje se kod pojedinih stanja, na primer kod veštačkih srčanih zalistaka ili antifosfolipidnog sindroma.
Trajanje lečenja
- Najmanje 3 meseca kod svih pacijenata.
- 3 meseca, pa prekid – kada je embolija izazvana prolaznim velikim faktorom rizika, npr. operacijom.
- Produženo, ponekad doživotno lečenje – kod neprovocirane ili ponovljene embolije, aktivne maligne bolesti ili trajnog faktora rizika, uz procenu rizika od krvarenja.
Lečenje teške embolije
- Tromboliza – lek u venu koji brzo rastvara ugrušak; primenjuje se kod embolije visokog rizika, jer nosi rizik od krvarenja.
- Kateterske metode – ugrušak se kroz kateter usisava ili rastvara manjom dozom leka; u specijalizovanim centrima.
- Hirurška embolektomija – uklanjanje ugruška operacijom, kada druge metode nisu moguće.
- Kava filter – mala mrežica u velikoj veni stomaka koja hvata ugruške; samo kod pacijenata koji ne smeju da primaju antikoagulanse.
Boravak u bolnici
Većina pacijenata sa plućnom embolijom leči se u bolnici nekoliko dana, uz praćenje disanja, kiseonika, pritiska i ritma. Pažljivo izabrani pacijenti sa embolijom niskog rizika i dobrim uslovima kod kuće mogu se lečiti ambulantno ili biti otpušteni posle kratkog boravka. Lečenje teške embolije sprovodi se u jedinicama intenzivne nege.
Oporavak kod kuće
- Kretanje – postepeno se vratite uobičajenim aktivnostima; šetnja je korisna od prvih dana, ako vam lekar ne kaže drugačije.
- Povratak na posao – kod lakše embolije često posle 2–6 nedelja, zavisno od tegoba i vrste posla.
- Redovno uzimanje leka – ne preskačite doze; ako zaboravite dozu, postupite prema uputstvu za vaš lek.
- Oprez sa drugim lekovima – aspirin, ibuprofen i neki biljni preparati povećavaju rizik od krvarenja; pre svakog novog leka ili stomatološkog zahvata recite da pijete antikoagulans.
- Sport – izbegavajte sportove sa jakim udarcima i padovima dok pijete antikoagulans.
Znaci za hitno javljanje
Ponovno naglo gušenje ili bol u grudima, iskašljavanje krvi, jaka glavobolja, povraćanje krvi, crna stolica ili veće krvarenje zahtevaju hitnu pomoć.
Kontrole i život posle embolije
Kontrola se zakazuje obično posle 3 meseca, kada se odlučuje o daljem trajanju terapije, a zatim prema potrebi. Ako gušenje traje, ispituje se postojanje hronične tromboembolijske plućne hipertenzije. Većina ljudi se potpuno oporavi i vrati uobičajenom životu. Pre budućih operacija, trudnoće, hormonske terapije i dugih putovanja obavezno recite lekaru da ste imali emboliju, kako bi se primenile preventivne mere.