Behčetova bolest hronična je zapaljenska bolest krvnih sudova (vaskulitis) koja može zahvatiti arterije i vene svih veličina, pa zato daje tegobe u različitim delovima tela. Najčešći znak su ponavljane bolne ranice u ustima, a uz njih se javljaju ranice na polnim organima, promene na koži, upala oka, bol u zglobovima i, ređe, upala krvnih sudova, creva i nervnog sistema.
Bolest je dobila ime po turskom dermatologu Huluziju Behčetu, koji ju je opisao 1937. godine. Najčešća je u zemljama duž nekadašnjeg Puta svile, od Mediterana do Japana; u Turskoj je oboleo oko jedan od 250 stanovnika. U Srbiji i ostatku Evrope je retka. Najčešće počinje između 20. i 40. godine. Javlja se podjednako kod oba pola, ali kod mladih muškaraca češće ima teži tok, sa upalom oka i krvnih sudova.
Tok bolesti je talasast: periodi pogoršanja smenjuju se sa mirnim periodima, a tegobe se vremenom obično ublažavaju. Bolest nije zarazna. Lečenje se prilagođava organima koji su zahvaćeni, pa se kod nekih pacijenata svodi na lečenje ranica, a kod drugih zahteva jake imunosupresivne lekove.
Zbog različitih tegoba pacijenta zajedno vode reumatolog, oftalmolog, dermatolog, a po potrebi i gastroenterolog, neurolog i vaskularni hirurg.








