Lekovi i dugoročna kontrola
Terapija se bira prema mestu i težini upale, komplikacijama i riziku napredovanja. Kod umereno teške i teške bolesti napredna terapija može se uvesti rano; nije uvek potrebno prethodno neuspešno isprobati sve druge lekove.
- Kortikosteroidi: koriste se ograničeno za smirivanje određenih pogoršanja, a ne za dugotrajno održavanje remisije.
- Imunomodulatori, biološki i drugi ciljani lekovi: kontrolišu imunološki proces i biraju se individualno, uz praćenje efikasnosti i neželjenih efekata.
- Aminosalicilati: nemaju istu ulogu kao kod ulceroznog kolitisa i nisu standardno efikasno lečenje većine oblika Kronove bolesti.
- Nutritivna podrška: nadoknada dokumentovanih nedostataka i prilagođena ishrana deo su lečenja. Posebni nutritivni režimi primenjuju se uz stručni nadzor.
Pre određenih terapija proveravaju se infekcije i vakcinalni status. Antibiotici se koriste za odgovarajuće infektivne komplikacije, ne rutinski za svaki proliv.
Kada je potrebna operacija
Operacija ili drenaža mogu biti potrebne kod apscesa, suženja, perforacije, nekih fistula ili bolesti koja se ne kontroliše lekovima. Cilj je rešavanje problema uz očuvanje što više creva. Operacija ne uklanja sklonost bolesti, pa se nastavlja praćenje i, prema potrebi, terapija.
Život sa bolešću
Prestanak pušenja, redovno uzimanje terapije i raznovrsna ishrana prema podnošenju imaju važnu ulogu. Kod suženja se tekstura i unos vlakana posebno prilagođavaju. Nisu svima potrebne zabrane mleka, voća ili glutena. Trudnoću je poželjno planirati u stabilnoj fazi sa gastroenterologom; lekovi se ne prekidaju samoinicijativno.
Kako se donosi odluka o lečenju
Lečenje se planira prema unapred određenim ciljevima: najpre povlačenje tegoba, zatim normalizacija CRP-a i kalprotektina, a dugoročno zarastanje ranica na sluznici. Ako cilj nije postignut u očekivanom roku, terapija se menja i kada se pacijent oseća bolje. Dostupnost lekova zavisi od registracije i osiguranja.
Lekovi koji se najčešće primenjuju
- Budesonid – kortikosteroid koji deluje pretežno u crevu; kratkotrajno kod blagih do umerenih pogoršanja ileuma i početnog dela debelog creva.
- Sistemski kortikosteroidi – za umerena i teška pogoršanja, uz postepeno smanjivanje doze, nikada za dugotrajno održavanje.
- Azatioprin i metotreksat – imunomodulatori za održavanje remisije; azatioprin se često kombinuje sa infliksimabom da bi se smanjilo stvaranje antitela na lek.
- Anti-TNF lekovi – infliksimab (infuzija ili potkožno) i adalimumab (potkožno); infliksimab je prvi izbor kod složenih fistula oko anusa.
- Biološki lekovi sa drugim mehanizmom – vedolizumab, ustekinumab i noviji inhibitori interleukina 23 (risankizumab, guselkumab, mirikizumab).
- Upadacitinib – tableta iz grupe JAK inhibitora za umerenu i tešku bolest, uz praćenje krvne slike i masnoća u krvi.
Operacija i endoskopske intervencije
- Resekcija ileuma – uklanja se bolesni deo i spajaju zdravi krajevi; kod kratkog zahvaćenog segmenta, do oko 40 cm, ravnopravna je alternativa biološkoj terapiji.
- Strikturoplastika – suženje tankog creva se hirurški proširuje bez uklanjanja creva.
- Endoskopsko proširenje balonom – kod kratkih suženja, do oko 4–5 cm, bez fistula; često ga treba ponoviti.
- Lečenje fistule oko anusa – labav seton, mekani konac kroz kanal fistule koji omogućava oticanje gnoja, uz anti-TNF lek; kod odabranih pacijenata kanal se kasnije zatvara.
Pre planirane operacije, kada je moguće, smanjuje se doza kortikosteroida, popravlja ishranjenost i leče apscesi, dok se biološka terapija obično ne prekida. Zahvat se radi u opštoj anesteziji, najčešće laparoskopski, a odstranjeni deo creva šalje se na patohistološku analizu. Privremena stoma, otvor creva na trbušnom zidu, potrebna je samo kod dela pacijenata.
Oporavak i okvirni rokovi
- Odgovor na lekove – na kortikosteroide tegobe se obično smiruju za jednu do dve nedelje; efekat bioloških lekova i tableta procenjuje se najčešće posle 8–16 nedelja.
- Zarastanje sluznice – očekuje se u toku 6–12 meseci i proverava se kolonoskopijom ili snimanjem.
- Posle laparoskopske resekcije – boravak u bolnici najčešće nekoliko dana do nedelju dana; povratak kancelarijskom poslu često posle 2–4 nedelje, a teški tereti se izbegavaju okvirno 4–6 nedelja.
- Kontrola posle resekcije – kolonoskopija posle 6–12 meseci otkriva rani povratak upale; kod visokog rizika lek se uvodi ubrzo posle operacije.
Znaci za hitno javljanje
Odmah se javite lekaru ili u hitnu službu ako nastanu jak bol u stomaku, uporno povraćanje, temperatura iznad 38 °C, gnoj iz rane, otok i bol u nozi, otežano disanje ili obilno krvarenje.
Kontrole i život sa bolešću
- Vakcinacija – inaktivisane vakcine (grip, pneumokok, HPV, rekombinantna vakcina protiv herpes zostera) se preporučuju; žive vakcine se ne daju tokom imunosupresivne terapije, već najmanje 4 nedelje pre njenog početka ili 3 meseca posle prekida.
- Zdravlje kostiju – zbog kortikosteroida i lošeg upijanja raste rizik od osteoporoze.
- Koža i skrining – uz azatioprin su potrebni zaštita od sunca i pregled kože; žene treba redovno da rade skrining grlića materice.
- Posledice resekcije – može biti potrebna nadoknada vitamina B12, a povećan je rizik od kamena u bubregu i kamena u žučnoj kesi.
- Nadzor debelog creva – kada je zahvaćen značajan deo debelog creva, prva kontrolna kolonoskopija radi se obično oko 8 godina od početka simptoma, radi ranog otkrivanja karcinoma debelog creva.
- Trudnoća – metotreksat i upadacitinib prekidaju se najmanje 3 meseca pre planiranog začeća.