Kako se donosi odluka
Ne leči se svaka osoba sa hepatitisom B. Odluka zavisi od količine virusa (HBV DNK), vrednosti ALT, stepena fibroze, starosti, porodične istorije i pridruženih bolesti. Prema smernicama Evropskog udruženja za proučavanje jetre (EASL) iz 2025. godine, lečenje se preporučuje kod hroničnog hepatitisa sa HBV DNK iznad 2.000 IU/mL uz povišen ALT ili najmanje umerenu fibrozu, kod svakog pacijenta sa cirozom kod kojeg je virus merljiv i kod uznapredovale fibroze. Lečenje se razmatra i kod porodične istorije karcinoma jetre ili ciroze i kod bolesti van jetre izazvanih virusom.
Lečenje akutnog hepatitisa B
Akutni hepatitis B kod odraslih najčešće prolazi sam, uz odmor, dovoljno tečnosti, bez alkohola i lekova koji opterećuju jetru i uz kontrole analiza. Kod teškog oblika, sa porastom INR-a ili produbljivanjem žutice, uvodi se antivirusni lek, a pacijent se upućuje u centar za transplantaciju jetre.
Antivirusni lekovi
- Tenofovir – u obliku tenofovir-dizoproksila (TDF) ili tenofovir-alafenamida (TAF); jedna tableta dnevno, vrlo snažno deluje, a otpornost virusa praktično se ne razvija. TAF manje opterećuje bubrege i kosti, pa se prednost daje kod osoba sa bolestima bubrega, osteoporozom i starijih.
- Entekavir – jedna tableta dnevno, uzima se natašte; jednako efikasan kod pacijenata koji ranije nisu lečeni.
- Pegilovani interferon – injekcija jednom nedeljno tokom 48 nedelja; zbog čestih neželjenih efekata i skromnog uspeha danas se koristi retko.
Cilj lečenja je trajno zaustavljanje razmnožavanja virusa, tako da HBV DNK postane nemerljiv, čime se smiruje zapaljenje, zaustavlja i često delimično povlači fibroza i smanjuje rizik od ciroze i karcinoma jetre. Nestanak HBsAg, takozvano funkcionalno izlečenje, postiže se retko. Lekovi se zato najčešće uzimaju dugi niz godina, a kod nekih pacijenata bez ciroze lekar može, uz strogo praćenje, razmotriti kontrolisani prekid.
- Redovno uzimanje – tableta se uzima svakog dana u isto vreme; samovoljni prekid može izazvati nagli porast virusa i teško pogoršanje hepatitisa.
- Praćenje neželjenih efekata – lekovi se dobro podnose; kontrolišu se funkcija bubrega i fosfor u krvi.
Hepatitis B u trudnoći
Kod trudnica sa HBV DNK iznad 200.000 IU/mL uvodi se tenofovir, najkasnije od 24.–28. nedelje trudnoće, kako bi se smanjio rizik od prenosa na dete. Novorođenče u prvim satima posle rođenja dobija vakcinu i imunoglobulin, a dojenje je dozvoljeno, i kada majka uzima tenofovir. Trudnice koje se već leče nastavljaju terapiju lekom bezbednim u trudnoći.
Lečenje koje slabi imunitet
Pre hemoterapije, bioloških lekova, rituksimaba, transplantacije i dugotrajnih visokih doza kortikosteroida proveravaju se HBsAg i anti-HBc. Kod osoba sa pozitivnim HBsAg, kao i kod dela osoba sa anti-HBc kod kojih je rizik visok, uvodi se preventivni antivirusni lek koji sprečava ponovnu aktivaciju virusa (reaktivaciju). Lek se obično nastavlja najmanje 12 meseci posle završetka imunosupresivne terapije, a posle rituksimaba 18 meseci. Reaktivacija može izazvati tešku insuficijenciju jetre.
Uznapredovala bolest i transplantacija
Kod dekompenzovane ciroze ili karcinoma jetre lečenje se sprovodi sa specijalizovanim centrom. Transplantacija jetre je mogućnost za pažljivo odabrane pacijente, a doživotni antivirusni lek sprečava povratak infekcije u novoj jetri. Kod infekcije virusom hepatitisa D primenjuju se posebni lekovi, kao što je bulevirtid.
Boravak u bolnici i oporavak
Hronični hepatitis B leči se ambulantno. Boravak u bolnici potreban je kod teškog akutnog hepatitisa, naglog pogoršanja ili komplikacija ciroze. Posle akutnog hepatitisa umor može trajati nedeljama do mesecima; povratak lakšem poslu najčešće je moguć za 2–6 nedelja, a sportu kada se enzimi normalizuju.
Znaci za hitno javljanje
Zbunjenost, izražena pospanost, produbljivanje žutice, povraćanje krvi, crna stolica, krvarenje iz desni ili nosa i naglo uvećanje trbuha zahtevaju hitan pregled.
Kontrole i život sa hepatitisom B
- Kontrole bez lečenja – ALT i HBV DNK svakih 6–12 meseci, a elastografija periodično, jer se faza infekcije može promeniti.
- Kontrole tokom lečenja – na početku na 3 meseca, a zatim na 6–12 meseci, uz praćenje funkcije bubrega.
- Praćenje zbog karcinoma jetre – kod ciroze i drugih osoba sa visokim rizikom ultrazvuk jetre svakih šest meseci, ponekad uz alfa-fetoprotein (AFP) iz krvi.
- Zdrava jetra – bez alkohola, uz održavanje normalne telesne težine, jer masna jetra dodatno opterećuje jetru; vakcinacija protiv hepatitisa A ako ne postoji imunitet.
- Zaštita bližnjih – testiranje i vakcinacija članova domaćinstva i partnera.