Ciljevi lečenja
Cilj je normalizacija ugljen-dioksida i kiseonika, smanjenje pospanosti i tegoba, sprečavanje plućne hipertenzije i slabosti srca i smanjenje broja hospitalizacija.
Aparati za disanje tokom sna
Osnovno lečenje je aparat koji se koristi tokom sna, preko maske:
- CPAP – kod pacijenata sa udruženom teškom opstruktivnom apnejom i stabilnim stanjem, CPAP je često dovoljan i prvi izbor; drži disajni put otvorenim i omogućava organizmu da izbaci ugljen-dioksid.
- Neinvazivna ventilacija (BiPAP) – aparat sa dva nivoa pritiska koji aktivno pomaže udisaj. Koristi se kod pacijenata bez teške apneje, kod onih kojima CPAP nije dovoljno pomogao i posle hospitalizacije zbog naglog pogoršanja.
CPAP i BiPAP aparate imamo u našoj bolnici. Uz redovno korišćenje, ugljen-dioksid se obično snižava tokom nekoliko nedelja, a pospanost i glavobolja se povlače. Aparat treba koristiti svake noći i tokom dnevnog odmora, najmanje četiri do šest sati, a bolje tokom celog sna.
Kiseonik
Kod nekih pacijenata kod kojih kiseonik ostaje nizak i uz aparat dodaje se kiseonik. Kiseonik bez aparata za disanje može pogoršati nakupljanje ugljen-dioksida, pa se daje samo po savetu lekara.
Smanjenje telesne težine
Smanjenje telesne težine je dugoročno najvažnija mera, jer smanjuje opterećenje disanja i težinu apneje:
- Promena ishrane i fizička aktivnost – uz podršku nutricioniste.
- Lekovi za mršavljenje – savremeni lekovi koji deluju na apetit omogućavaju veći gubitak težine kod mnogih pacijenata.
- Barijatrijska hirurgija – kod odabranih pacijenata, sa velikim i trajnim gubitkom težine i poboljšanjem disanja. Zahteva posebnu pripremu i lečenje aparatom pre operacije.
Gubitak težine od 25 do 30 posto često dovodi do povlačenja hipoventilacije.
Lečenje udruženih bolesti
- Srčana slabost i otoci – diuretici.
- Plućna hipertenzija – lečenje osnovne bolesti aparatom i mršavljenjem.
- Povišen pritisak, šećer i masnoće.
- Izbegavanje alkohola i sedativa.
Lečenje naglog pogoršanja
Naglo pogoršanje sa visokim ugljen-dioksidom i pomućenjem svesti leči se u bolnici neinvazivnom ventilacijom, lečenjem infekcije i otoka, a kod najtežih pacijenata intubacijom i mehaničkom ventilacijom na intenzivnoj nezi.
Operacije i anestezija
Pacijenti sa hipoventilacionim sindromom gojaznosti imaju povećan rizik od komplikacija tokom anestezije i posle operacije. Pre planiranih zahvata potrebno je obavestiti anesteziologa i doneti aparat za disanje u bolnicu.
Fizička aktivnost
Postepeno povećanje aktivnosti, šetnja, vežbe u vodi i programi rehabilitacije, uz poboljšanje disanja aparatom, povećavaju izdržljivost i pomažu mršavljenju.
Saveti za korišćenje aparata
- Svake noći, ceo san – i tokom popodnevnog odmora.
- Dobro podešena maska – curenje vazduha smanjuje efekat; masku menjajte prema uputstvu.
- Ovlaživač – kod suvoće nosa i usta.
- Aparat u bolnici – ponesite ga pri svakoj hospitalizaciji.
Oporavak i šta očekivati
Posle početka lečenja aparatom većina pacijenata oseća manje pospanosti i više energije u prvih nekoliko nedelja. Ugljen-dioksid se normalizuje tokom jednog do tri meseca. Otoci i zadihanost se povlače postepeno, a broj hospitalizacija se značajno smanjuje.
Podrška porodice
Uključivanje porodice olakšava lečenje: partner može da proveri da li je maska na mestu tokom noći, a promene ishrane su uspešnije kada ih prati cela porodica. Psihološka podrška pomaže kod depresivnog raspoloženja, koje je često uz ovu bolest.
Kada se hitno javiti
Pomućenje svesti, teška pospanost, teška zadihanost, plavičaste usne, brzo pojačanje otoka.
Kontrole
Prva kontrola je obično posle jednog do dva meseca, sa gasnim analizama i očitavanjem podataka iz aparata, a zatim na tri do šest meseci. Kod velikog gubitka težine potreba za aparatom se ponovo procenjuje.