Kako se donosi odluka
Lečenje se planira prema tegobama, broju pogoršanja, nalazu spirometrije, broju eozinofila i pridruženim bolestima. Ciljevi su ublažavanje zadihanosti, povećanje sposobnosti za napor, smanjenje broja pogoršanja i usporavanje napredovanja bolesti. Terapija se kombinuje sa merama koje pacijent sprovodi sam.
Prestanak pušenja
Prestanak pušenja je najvažnija mera u lečenju HOBP-a u svim stadijumima. Šanse za uspeh su znatno veće uz stručnu podršku i lekove za odvikavanje (nadoknada nikotina, vareniklin, bupropion) nego bez njih. Lekar pomaže da se izabere odgovarajući način i da se planira datum prestanka.
Inhalaciona terapija
- Dugodelujući bronhodilatatori (LAMA i LABA) – osnova terapije. Šire disajne puteve tokom 12 do 24 sata, smanjuju zadihanost i broj pogoršanja. Kod većine bolesnika sa izraženim tegobama koristi se kombinacija oba leka u jednom inhalatoru.
- Inhalacioni kortikosteroidi – dodaju se bolesnicima sa čestim pogoršanjima i povišenim eozinofilima u krvi. Kod ostalih nisu korisni, a povećavaju rizik od upale pluća.
- Kratkodelujući bronhodilatatori – za brzo olakšanje tegoba po potrebi.
Ključna je pravilna tehnika udisanja; izbor inhalatora prilagođava se snazi udaha, vidu i spretnosti ruku.
Drugi lekovi
- Roflumilast – tableta za bolesnike sa teškom bolešću, hroničnim bronhitisom i čestim pogoršanjima.
- Dugotrajni makrolidi (azitromicin) – kod odabranih bolesnika sa čestim pogoršanjima, uz kontrolu srčanog ritma i sluha.
- Lekovi za razređivanje sluzi – mogu kod nekih bolesnika smanjiti broj pogoršanja.
- Biološki lekovi – za manju grupu bolesnika sa čestim pogoršanjima i povišenim eozinofilima uvode se injekcije antitela, u specijalizovanim centrima.
Plućna rehabilitacija
Plućna rehabilitacija je program vežbi pod nadzorom, uz edukaciju o bolesti, tehnikama disanja, ishrani i psihološku podršku, koji obično traje šest do dvanaest nedelja. Jedna je od najdelotvornijih mera u lečenju HOBP-a: smanjuje zadihanost, povećava izdržljivost i kvalitet života i smanjuje broj hospitalizacija. Preporučuje se svim bolesnicima sa izraženim tegobama i posle hospitalizacije zbog pogoršanja.
Kiseonik i podrška disanju
- Dugotrajna terapija kiseonikom kod kuće – kod bolesnika sa stalno niskim kiseonikom u krvi, najmanje 15 sati dnevno, produžava život. Uvodi se na osnovu gasnih analiza krvi.
- Neinvazivna ventilacija kod kuće – aparat koji preko maske pomaže disanje tokom sna, kod bolesnika sa trajno povišenim ugljen-dioksidom.
Hirurško i bronhoskopsko lečenje
Kod odabranih bolesnika sa teškim emfizemom razmatraju se smanjenje volumena pluća bronhoskopskim ventilima ili operacijom, a kod najtežih i transplantacija pluća. Ovi postupci rade se u specijalizovanim centrima za torakalnu hirurgiju; više u tekstu o emfizemu pluća.
Lečenje pogoršanja
Blaža pogoršanja leče se kod kuće češćom upotrebom bronhodilatatora, a prema proceni lekara i kratkom terapijom kortikosteroidima u tabletama, obično pet dana, i antibiotikom kada je ispljuvak gnojav. Teška pogoršanja leče se u bolnici kiseonikom, inhalacijama, kortikosteroidima, antibioticima i, po potrebi, neinvazivnom ventilacijom. Preporučuje se pisani plan za pogoršanje, a kod nekih bolesnika i rezerva lekova kod kuće.
Život sa HOBP-om
- Fizička aktivnost – svakodnevne šetnje i vežbe snage, prilagođene mogućnostima. Zadihanost tokom vežbanja je očekivana i ne škodi.
- Tehnike disanja – disanje kroz skupljene usne i položaji koji olakšavaju disanje smanjuju osećaj gušenja.
- Ishrana – kod gubitka težine češći manji obroci bogati belančevinama; kod gojaznosti postepeno mršavljenje.
- Vakcine – protiv gripa svake godine, protiv pneumokoka, kovida, RSV-a i velikog kašlja prema preporukama.
- Putovanja – letenje avionom kod teže bolesti zahteva prethodnu procenu, jer se u kabini aviona smanjuje dostupnost kiseonika.
- Psihološka podrška – strepnja i depresija su česte i leče se.
Kontrole
Posle uvođenja terapije kontrola se obično zakazuje za jedan do tri meseca, a kod stabilne bolesti svakih šest do dvanaest meseci i posle svakog pogoršanja. Na kontroli se procenjuju tegobe, broj pogoršanja i tehnika udisanja, a spirometrija se ponavlja najmanje jednom godišnje.
Moguće komplikacije
- Respiratorna insuficijencija – pluća ne obezbeđuju dovoljno kiseonika ili ne izbacuju dovoljno ugljen-dioksida.
- Plućna hipertenzija i opterećenje desne strane srca.
- Česte upale pluća i pneumotoraks – kod emfizema.
- Karcinom pluća – rizik je kod HOBP-a veći nezavisno od pušenja.
- Bolesti srca, osteoporoza, gubitak mišićne mase, depresija.