Kako se donosi odluka
Cilj lečenja je dobra kontrola astme: bez ili sa minimalnim dnevnim tegobama, bez buđenja noću, bez ograničenja aktivnosti, bez napada i sa normalnom ili gotovo normalnom funkcijom pluća. Terapija se uvodi u koracima prema težini bolesti, a zatim se prilagođava na kontrolama: povećava kada astma nije kontrolisana i smanjuje kada je stabilna duže vreme.
Inhalaciona terapija
Lekovi za astmu se najčešće uzimaju udisanjem, pa stižu direktno u bronhije, u maloj dozi i sa malo neželjenih dejstava.
- Inhalacioni kortikosteroidi (IKS) – osnovni lekovi koji smiruju upalu u bronhijama. Deluju postepeno, za nekoliko dana do nedelja, i uzimaju se redovno, i kada nema tegoba.
- Kombinacija IKS i formoterola – lek u jednoj pumpici koji istovremeno smiruje upalu i brzo širi bronhije. Savremene smernice ga preporučuju i kao lek za olakšanje, kod blaže astme samo po potrebi, a kod umerene i teške i kao redovni lek i kao lek za olakšanje iz iste pumpice.
- Kratkodelujući bronhodilatatori (npr. salbutamol) – brzo šire bronhije i služe za olakšanje tegoba. Ne smiruju upalu, pa se ne preporučuju kao jedini lek za astmu kod odraslih.
- Dugodelujući bronhodilatatori – u kombinaciji sa IKS-om kod umerene i teške astme; nikada se ne koriste sami, bez IKS-a.
- Antagonisti leukotrijena (montelukast) – tablete koje se ponekad dodaju, posebno kod alergijskog rinitisa ili astme izazvane naporom.
Pravilna upotreba pumpice
Veliki deo slabe kontrole astme posledica je pogrešne tehnike udisanja. Kod svakog inhalatora važni su potpuni izdah pre udisanja, pravilan udah (kod spreja polako i duboko, kod praha brzo i snažno) i zadržavanje daha oko 10 sekundi. Kod spreja pomaže komora (spejser). Posle kortikosteroidnog inhalatora isperite usta vodom, da biste sprečili gljivičnu infekciju i promuklost. Tehniku proverite sa lekarom ili farmaceutom na svakoj kontroli.
Teška astma
Kod manjeg broja pacijenata astma ostaje loše kontrolisana uprkos visokim dozama inhalacione terapije i dobroj tehnici. Tada se najpre proveravaju redovnost uzimanja lekova, okidači i pridružene bolesti. Ako se teška astma potvrdi, pulmolog razmatra dodatne lekove:
- Tiotropijum – dugodelujući bronhodilatator druge grupe, u dodatnom inhalatoru.
- Biološki lekovi – injekcije antitela koje blokiraju određene puteve upale (anti-IgE, anti-IL-5, anti-IL-4/13, anti-TSLP). Daju se svake dve do osam nedelja i kod odgovarajućih pacijenata znatno smanjuju broj napada i potrebu za tabletama kortikosteroida. Primenjuju se u centrima za tešku astmu.
- Kortikosteroidi u tabletama – kratko, tokom pogoršanja. Dugotrajna primena se izbegava zbog neželjenih dejstava na kosti, šećer, krvni pritisak i oči.
Lečenje napada astme
Svaki pacijent treba da ima pisani plan za astmu u kome piše koje lekove uzima svakodnevno, kako da prepozna pogoršanje, koliko leka za olakšanje sme da uzme i kada da započne tablete kortikosteroida ili da se javi lekaru. Kod blažeg pogoršanja povećava se upotreba leka za olakšanje i inhalacionog kortikosteroida prema planu. Kod težeg pogoršanja daju se kratka terapija kortikosteroidima u tabletama, a u hitnoj službi i bolnici kiseonik, inhalacije bronhodilatatora i kortikosteroidi u venu. Antibiotici se ne daju rutinski, jer su napadi najčešće izazvani virusima.
Boravak u bolnici
Bolničko lečenje potrebno je kod teškog napada koji se ne smiruje uprkos terapiji u hitnoj službi, kod niske zasićenosti kiseonikom i kod pacijenata koji su ranije imali po život opasne napade. Posle otpusta važno je proveriti tehniku i redovnost terapije i zakazati kontrolu u roku od nekoliko dana do dve nedelje.
Život sa astmom
- Fizička aktivnost – preporučuje se. Kod astme izazvane naporom pomažu zagrevanje i lek pre treninga, prema savetu lekara. Plivanje, trčanje i timski sportovi su mogući uz dobru kontrolu.
- Posao – većina ljudi sa astmom radi bez ograničenja. Kod sumnje na profesionalnu astmu potrebna je procena pulmologa i medicine rada.
- Trudnoća – astma se leči i tokom trudnoće; prekid inhalacione terapije je rizičniji za majku i bebu od samih lekova. Trudnoću planirajte uz kontrolu pulmologa.
- Alergeni u kući – kod potvrđene alergije na grinje pomažu presvlake za dušeke, pranje posteljine na 60 °C i smanjenje tepiha i plišanih igračaka.
- Lekovi – pre uzimanja lekova protiv bolova ili novih lekova za pritisak i srce proverite sa lekarom da li su bezbedni kod astme.
Kontrole
Posle uvođenja ili promene terapije kontrola se obično zakazuje za četiri do osam nedelja, a kod stabilne astme jednom do dva puta godišnje. Na kontroli se procenjuju tegobe i broj napada, proverava tehnika upotrebe pumpice, ponavlja spirometrija i ažurira pisani plan. Kod dugotrajno dobre kontrole doza se može postepeno smanjiti, ali samo uz dogovor sa lekarom.
Moguće komplikacije
- Teški napad astme – može biti opasan po život, posebno kod pacijenata koji lekove za olakšanje koriste često, a redovnu terapiju ne uzimaju.
- Trajno suženje disajnih puteva – kod dugotrajno nelečene astme.
- Neželjena dejstva čestih tableta kortikosteroida – osteoporoza, šećerna bolest, katarakta, povišen pritisak.
- Lošiji kvalitet života – zbog poremećaja sna, odsustva sa posla i izbegavanja aktivnosti.
Oporavak i život sa bolešću
Kod dobro kontrolisane astme oporavak posle pogoršanja traje nekoliko dana do dve nedelje. Kontrola kod pulmologa je posle svakog težeg pogoršanja i najmanje jednom godišnje. Većina ljudi sa astmom može da radi, putuje i bavi se sportom, uz redovnu terapiju i plan postupanja kod pogoršanja.