Kako se donosi odluka
Dete sa tipičnim virusnim perikarditisom, malim izlivom i blagim tegobama najčešće se leči kod kuće, uz kontrolu posle nekoliko dana. U bolnicu se primaju bebe i mala deca, deca sa visokom temperaturom, velikim izlivom ili znacima tamponade, deca kod kojih je zahvaćen i srčani mišić, kao i deca kod koje se tegobe ne smiruju posle nedelju dana lečenja.
Lekovi protiv zapaljenja
Osnovni lekovi su nesteroidni antiinflamatorni lekovi, najčešće ibuprofen. Smanjuju bol i zapaljenje. Za perikarditis se daju u većoj dozi nego za temperaturu, redovno, u tačno određenim vremenskim razmacima, i onda kada dete ne oseća bol. Uzimaju se do prestanka bola i normalizacije CRP-a, obično 1–2 nedelje, a zatim se doza smanjuje postepeno. Lekar često propisuje i lek koji štiti želudac. Aspirin u većim dozama kod dece se koristi retko, jer tokom gripa i ovčijih boginja može izazvati Rejev sindrom, retko ali teško oštećenje jetre i mozga.
Kolhicin
Kolhicin je stari lek biljnog porekla koji smiruje zapaljenje na drugačiji način od ibuprofena. Daje se uz osnovni lek protiv zapaljenja, jer ubrzava oporavak i smanjuje verovatnoću da se bolest vrati. Uzima se duže od ibuprofena: posle prve epizode obično oko tri meseca, a kod ponavljanja šest meseci i duže. Doza se određuje prema uzrastu i težini deteta.
- Neželjena dejstva – najčešće proliv, mučnina i bol u stomaku; prolaze kada se doza smanji.
- Bezbedno čuvanje – predoziranje kolhicinom je opasno, pa lek čuvajte zaključan, van domašaja dece.
- Drugi lekovi i hrana – neki antibiotici i lekovi protiv gljivica, kao i sok od grejpfruta, povećavaju količinu kolhicina u krvi; pre uvođenja novog leka recite lekaru da dete pije kolhicin.
Kortikosteroidi i lekovi za ponavljanje
- Kortikosteroidi – daju se kada osnovni lekovi ne pomažu ili ne smeju da se koriste, kao i kod bolesti imunskog sistema; kod dece se izbegavaju jer usporavaju rast i povećavaju rizik od ponavljanja, a ukidaju se veoma polako.
- Biološki lekovi – kod čestog ponavljanja, kada drugi lekovi ne pomažu, u specijalizovanim centrima se primenjuju lekovi u injekcijama koji blokiraju jednu od materija zapaljenja (interleukin 1); daju se mesecima.
Izvlačenje tečnosti i operacija
Kod tamponade ili veoma velikog izliva tečnost se izvlači iglom kroz kožu ispod grudne kosti, pod kontrolom ultrazvuka. Taj postupak zove se perikardiocenteza. Kod dece se radi u sedaciji ili anesteziji, a tanka cevčica (dren) ponekad ostaje dan–dva da bi tečnost oticala. Kod tamponade postupak se radi hitno i dete se oseća bolje čim se pritisak na srce smanji. Gnojno zapaljenje perikarda leči se antibioticima kroz venu i hirurškim čišćenjem perikarda. Kod izliva koji se stalno vraća ili kod konstriktivnog oblika radi se operacija (otvaranje „prozora“ na perikardu ili uklanjanje perikarda) u centrima za dečju kardiohirurgiju.
Oporavak i okvirni rokovi
- Vrtić i škola – kada bol prođe i dete nema temperaturu, obično posle 1–2 nedelje.
- Fizičko vaspitanje i sport – pauza dok tegobe ne prođu i CRP, EKG i ultrazvuk se ne normalizuju; za naporan trening i takmičenja obično 1–3 meseca, prema proceni kardiologa.
- Zahvaćen srčani mišić – kada je troponin bio povišen, za povratak sportu važe pravila kao posle miokarditisa.
- Lekovi – ne prekidajte ih na svoju ruku, čak ni kada dete nema tegoba; prerano ukidanje najčešći je razlog vraćanja bolesti.
Znaci za hitno javljanje
- Nedostatak vazduha koji se pogoršava – posebno u ležećem položaju.
- Vrtoglavica ili nesvestica – uz bledilo i hladan znoj.
- Veoma brz puls – i nabrekle vene na vratu.
- Visoka temperatura – uz pogoršanje bola i opšteg stanja.
Kontrole i život posle perikarditisa
Prva kontrola, sa CRP-om, EKG-om i ultrazvukom, obično je posle 1–2 nedelje, a zatim prema toku bolesti, dok se lekovi postepeno ukidaju. Deca sa ponavljajućim perikarditisom prate se duže, kod dečjeg kardiologa, a kod sumnje na bolest imunskog sistema i kod dečjeg reumatologa. Iako ponavljanje zna da bude naporno za dete i porodicu, većina dece posle nekoliko godina prestane da ima epizode. Između njih dete normalno ide u školu i druži se, a kod čestog ponavljanja ograničenja aktivnosti se prilagođavaju, kako bi dete imalo što normalniji život.