Kako se donosi odluka
Prema smernicama ECCO-ESPGHAN (evropskih udruženja za zapaljenske bolesti creva i dečju gastroenterologiju), lečenje zavisi od vrste i proširenosti bolesti, rasta, komplikacija i rizika od teškog toka. Razlikuju se uvođenje u smirenje i dugoročno održavanje. Cilj je smirenje bez tegoba, normalan kalprotektin, zarastanje sluzokože i normalan rast.
Isključiva enteralna ishrana
Kod Kronove bolesti prvi izbor za uvođenje u smirenje je isključiva enteralna ishrana: dete 6–8 nedelja uzima samo posebnu tečnu formulu, uz vodu. Smirenje se postiže približno jednako često kao kortikosteroidima, uz češće zarastanje sluzokože, bolji rast i bez neželjenih efekata kortikosteroida. Formula se pije ili daje tankom sondom kroz nos do želuca; kod teže pothranjenosti ponekad kroz gastrostomu, otvor na stomaku. Hrana se zatim uvodi postepeno. Kod ulceroznog kolitisa ova ishrana nije terapija, ali formule mogu biti dodatna podrška. Samostalno izbacivanje namirnica ne zamenjuje lečenje.
Lekovi
- Aminosalicilati (5-ASA) – osnovni lek za blagi i umereni ulcerozni kolitis, na usta i kroz čmar (čepići, klizme). Kod Kronove bolesti nisu dovoljno delotvorni.
- Kortikosteroidi – brzo smiruju teže pogoršanje, ali se ne koriste za održavanje, jer usporavaju rast i slabe kosti.
- Imunomodulatori – azatioprin i metotreksat održavaju smirenje kod dece koja često imaju pogoršanja ili zavise od kortikosteroida; deluju posle nekoliko nedelja i zahtevaju redovne analize krvi.
- Biološki lekovi – antitela protiv TNF (infliksimab, adalimumab) uvode se rano kod visokog rizika: bolest oko čmara, suženja ili fistule, težak zastoj rasta. Kada ne deluju, primenjuju se vedolizumab, ustekinumab ili drugi ciljani lekovi. Koncentracija leka u krvi se meri radi podešavanja doze.
- Antibiotici – kod apscesa i fistula.
Teži napad kolitisa leči se u bolnici kortikosteroidima u venu; ako nema poboljšanja posle nekoliko dana, uvode se biološki lek ili operacija.
Hirurško lečenje
- Operacije kod Kronove bolesti – hitna operacija kod neprohodnosti, probijanja zida ili jakog krvarenja; planski uklanjanje ograničenog obolelog dela creva, proširenje suženja, dreniranje apscesa i lečenje perianalnih fistula. Operacija ne uklanja sklonost novoj upali, pa se lečenje lekovima nastavlja.
- Kolektomija kod ulceroznog kolitisa – kod teške ili neodgovarajuće bolesti uklanja se debelo crevo (kolektomija), najčešće u dva ili tri akta, uz privremenu stomu i pravljenje rezervoara od tankog creva spojenog sa čmarom. Operacija uklanja upalu debelog creva, ali je potrebno dugoročno praćenje. Kolektomija je jedna od ravnopravnih mogućnosti kod bolesti koja se ne smiruje lekovima, a ne mera za krajnji slučaj.
Operacije se najčešće izvode laparoskopski, kroz male rezove.
Ishrana, rast i kosti
Ishrana je raznovrsna, sa dovoljno belančevina i energije za rast, bez širokih zabrana. Nadoknađuju se gvožđe, vitamin D, kalcijum, B12 i folna kiselina. Kod suženja creva savetuje se hrana sa manje grubih vlakana. Rast i pubertet se prate na svakoj kontroli, a gustina kostiju denzitometrijom (snimanjem malom dozom rendgenskih zraka) kada je potrebno. Ako je rast izrazito usporen ili pubertet kasni, uključuje se dečji endokrinolog. Najbolja zaštita rasta i kostiju je dobro kontrolisana upala uz što manje kortikosteroida.
Škola, sport i psihološka podrška
Dete treba da ima slobodan pristup toaletu i prilagođene obaveze tokom pogoršanja. U smirenju se podstiču sport i druženje. Korisno je da škola dobije pisano objašnjenje bolesti, mogućnost nadoknade gradiva i pravo da dete napusti čas bez objašnjavanja. Anksioznost i pad raspoloženja su češći nego kod vršnjaka, pa je psihološka podrška deo lečenja: pomaže detetu da prihvati dugotrajnu terapiju i promene izgleda, a roditeljima da se nose sa brigom.
Oporavak i okvirni rokovi
Enteralna ishrana traje 6–8 nedelja, kortikosteroidi se smanjuju tokom 8–10 nedelja, a imunomodulatori deluju posle 2–3 meseca. Posle laparoskopske operacije dete se u školu vraća obično za 2–4 nedelje, a sportu posle 6 nedelja, po proceni hirurga.
Znaci za hitno javljanje
Obilno krvarenje, jak bol, nadutost, uporno povraćanje, dehidratacija ili temperatura kod deteta na imunosupresivnoj terapiji zahtevaju hitan pregled.
Kontrole i prelazak na odraslu gastroenterologiju
Kontrole su na nekoliko meseci i obuhvataju simptome, rast, analize i kalprotektin, a po potrebi ultrazvuk, MR ili endoskopiju. Lek se ne prekida samostalno. Žive vakcine se izbegavaju tokom imunosupresivne terapije, a inaktivisane su bezbedne. Posle 8–10 godina kolitisa počinju endoskopski pregledi radi ranog otkrivanja raka debelog creva. Prelazak kod gastroenterologa za odrasle priprema se od rane adolescencije. Mladi postepeno uče da sami opišu tegobe, znaju nazive svojih lekova, zakazuju kontrole i deo razgovora vode bez roditelja. Sam prelazak, obično između 16. i 18. godine, planira se u smirenoj fazi bolesti, uz zajednički pregled ili detaljan izveštaj za novog lekara.