Kako se donosi odluka
Izbor lečenja zavisi od uzroka. Kod tireoiditisa višak hormona je prolazan i leče se samo tegobe. Kod Grejvsove bolesti moguće su sve tri metode, a kod toksičnog adenoma i toksične multinodozne strume obično se biraju radioaktivni jod ili operacija, jer čvorovi ne prestaju sami da stvaraju hormone. Na odluku utiču i godine, veličina žlezde, postojanje čvorova, bolest očiju, bolesti srca, planiranje trudnoće i mogućnost redovnih kontrola. Endokrinolog objašnjava prednosti i ograničenja svake metode, a izbor se donosi zajedno sa pacijentom.
Beta-blokatori
- Beta-blokatori (na primer propranolol) – ublažavaju lupanje srca, drhtanje, nervozu i znojenje već za nekoliko dana, ali ne smanjuju stvaranje hormona. Koriste se na početku lečenja i kod tireoiditisa, dok se hormoni ne normalizuju. Osobe sa astmom mogu dobiti drugi lek za usporavanje srčanog rada.
Antitiroidni lekovi
- Tiamazol (metimazol) – lek prvog izbora kod Grejvsove bolesti. Uzima se jednom dnevno, obično u početnoj dozi 10–30 mg prema težini bolesti, a zatim se doza smanjuje na dozu održavanja. Hormoni se kontrolišu 3–4 nedelje posle početka, zatim na 4–8 nedelja.
- Propiltiouracil (PTU) – koristi se u prvom tromesečju trudnoće, kod tireoidne oluje i kod osoba koje ne podnose tiamazol. Zbog većeg rizika od oštećenja jetre nije lek za dugotrajnu upotrebu kod većine pacijenata.
Kod Grejvsove bolesti lekovi se obično uzimaju 12–18 meseci. Pre prekida mere se TRAb: ako su normalna, šansa za dugotrajnu remisiju je veća. I pored toga, prema evropskim smernicama bolest se vrati kod približno polovine pacijenata, najčešće u prvih 6–12 meseci posle prekida. Tada se može nastaviti dugotrajno uzimanje male doze tiamazola, što je razumna mogućnost za mnoge pacijente, ili se bira radioaktivni jod ili operacija.
Neželjena dejstva su najčešće blaga: osip, svrab i bolovi u zglobovima. Ozbiljna, ali retka komplikacija je agranulocitoza – nagli pad belih krvnih zrnaca koja brane organizam od infekcija. Javlja se retko – približno kod 1 do 5 osoba na hiljadu lečenih – najčešće u prva tri meseca. Zato se lek odmah prekida i radi krvna slika ako se jave temperatura, bol u grlu ili ranice u ustima. Rutinske kontrole krvne slike ne mogu je pouzdano predvideti, jer nastaje naglo. Oštećenje jetre je takođe retko.
Radioaktivni jod
- Lečenje radioaktivnim jodom – jod-131 se uzima kao kapsula ili tečnost. Štitasta žlezda ga preuzima, a zračenje postepeno uništava aktivno tkivo. Dejstvo nastupa za 1–3 meseca, a ponekad je potrebna i druga doza.
Kod Grejvsove bolesti cilj je trajno uklanjanje viška hormona, pa većina pacijenata u narednim mesecima razvije hipotireozu i doživotno uzima levotiroksin. Kod toksičnog čvora ostatak žlezde često nastavlja normalno da radi. Radioaktivni jod se ne daje u trudnoći i dojenju; žene treba da odlože trudnoću bar 4–6 meseci, dok se funkcija štitaste žlezde ne ustali, a muškarci začeće 3–4 meseca. Nekoliko dana posle terapije treba ograničiti bliski kontakt sa malom decom i trudnicama, prema pisanim uputstvima centra nuklearne medicine. Kod aktivne umerene ili teške bolesti očiju radioaktivni jod se ne preporučuje, a kod blage bolesti očiju ili rizika od njenog pogoršanja daje se uz kratku zaštitnu terapiju kortikosteroidima. Pušači imaju veći rizik od pogoršanja bolesti očiju.
Operacija
- Totalna tireoidektomija – uklanjanje cele štitaste žlezde; kod Grejvsove bolesti i multinodozne strume preporučuje se umesto delimičnog uklanjanja, jer je rizik od povratka bolesti manji.
- Lobektomija – uklanjanje jednog režnja kod toksičnog adenoma.
Operacija se preporučuje kod velike strume koja pritiska dušnik ili jednjak, kod sumnjivog čvora ili karcinoma štitaste žlezde, kod umerene ili teške bolesti očiju, kod žena koje uskoro planiraju trudnoću i kada pacijent želi brzo i konačno rešenje. Pre operacije hormoni se lekovima dovode u normalu, kako bi se izbegla tireoidna oluja. Kod Grejvsove bolesti 10 dana pre operacije obično se daje i kalijum-jodid u kapima, koji smanjuje prokrvljenost žlezde. Proverava se i vitamin D.
Zahvat se izvodi u opštoj anesteziji, kroz rez dužine 4–6 cm u kožnom naboru vrata, i traje 1–3 sata. Hirurg čuva nerve koji pokreću glasne žice i paratireoidne žlezde, sitne žlezde koje regulišu kalcijum. Odstranjeno tkivo se šalje na patohistološki pregled. Boravak u bolnici obično traje 1–3 dana. Posle operacije prati se kalcijum u krvi, jer je prolazno sniženje kalcijuma sa trnjenjem prstiju i oko usana relativno često. Prolazna promuklost se takođe može javiti. Trajna oštećenja su retka kod iskusnog hirurga. Posle totalne tireoidektomije levotiroksin se uzima doživotno.
Lečenje tireoiditisa
Kod bezbolnog i postporođajnog tireoiditisa najčešće su dovoljni beta-blokatori dok faza viška hormona ne prođe. Kod bolnog subakutnog tireoiditisa daju se lekovi protiv bola i zapaljenja, a kod jakih tegoba kratkotrajno kortikosteroidi. Antitiroidni lekovi i radioaktivni jod kod tireoiditisa ne pomažu. Posle nekoliko nedelja treba proveriti da li je nastala prolazna ili trajna hipotireoza.
Subklinička hipertireoza
Lečenje se preporučuje kada je TSH ispod 0,1 mIU/L kod osoba starijih od 65 godina, kod bolesti srca, osteoporoze, žena posle menopauze i kod izraženih tegoba. Kod mlađih osoba bez tegoba i sa blago sniženim TSH obično je dovoljno praćenje.
Lečenje bolesti očiju
- Prestanak pušenja – najvažnija mera koju pacijent sam može da preduzme.
- Veštačke suze i zaštita od vetra i sunca – kod blagih tegoba.
- Selen – kod blage aktivne orbitopatije, prema preporukama Evropske grupe za Grejvsovu orbitopatiju (EUGOGO), daje se šest meseci osobama iz krajeva sa nedostatkom selena.
- Kortikosteroidi u venu i drugi imunomodulatorni lekovi – kod umerene do teške aktivne bolesti prvi izbor je metilprednizolon u infuzijama, često uz mikofenolat, uz praćenje oftalmologa i endokrinologa.
- Hirurgija očiju – u neaktivnoj fazi, radi ispravke izbočenosti, dvoslika ili položaja kapaka.
Trudnoća
- Planiranje trudnoće – trudnoću je najbolje planirati kada su hormoni stabilno normalni. Žene sa Grejvsovom bolešću koje planiraju trudnoću razgovaraju sa endokrinologom o tome da li je bolje konačno lečenje pre trudnoće ili nastavak lekova.
- Lekovi u trudnoći – u prvom tromesečju prednost ima PTU, jer tiamazol u tom periodu nosi mali rizik od urođenih mana. Posle 16. nedelje može se ponovo preći na tiamazol. Koristi se najmanja doza kojom se FT4 održava u gornjem delu normalnog opsega.
- Praćenje u trudnoći – hormoni se kontrolišu svake 2–4 nedelje, a TRAb se meri na početku trudnoće i, ako su povišena, ponovo u drugom tromesečju, jer prelaze posteljicu i mogu uticati na štitastu žlezdu deteta.
- Prolazni višak hormona uz mučnine u ranoj trudnoći – najčešće ne zahteva antitiroidne lekove i prolazi do sredine trudnoće.
- Dojenje – uz tiamazol u dozi do 20 mg dnevno dojenje je dozvoljeno.
Tireoidna oluja – lečenje u bolnici
Tireoidna oluja se leči u jedinici intenzivne nege. Istovremeno se daju beta-blokatori, antitiroidni lek, a zatim i jod koji blokira oslobađanje hormona, kortikosteroidi, tečnosti i snižavanje temperature, uz lečenje uzroka kao što je infekcija. Boravak u bolnici traje danima do nekoliko nedelja.
Oporavak i svakodnevni život
Uz antitiroidne lekove tegobe se obično smanjuju posle 2–4 nedelje, a hormoni se normalizuju za 1–3 meseca. Kako se metabolizam usporava, apetit ostaje velik, pa se izgubljeni kilogrami često brzo vrate – korisno je na vreme prilagoditi ishranu. Intenzivan trening i takmičarski sport treba odložiti dok se puls i hormoni ne normalizuju, a lakše šetnje su dozvoljene. Posle operacije štitaste žlezde kancelarijski posao je moguć za 1–2 nedelje, a teži fizički rad i podizanje tereta za oko 2–3 nedelje. Posle radioaktivnog joda većina ljudi nastavlja uobičajene aktivnosti odmah, uz poštovanje mera zaštite okoline.
Znaci za hitno javljanje
- Temperatura, bol u grlu ili ranice u ustima tokom uzimanja tiamazola ili PTU – lek prekinuti i istog dana uraditi krvnu sliku.
- Žutilo kože, taman urin, svetla stolica – mogući znaci oštećenja jetre.
- Visoka temperatura, veoma brz puls, zbunjenost – moguća tireoidna oluja; pozvati 194.
- Otežano disanje, krvarenje ili otok vrata u prvim satima i danima posle operacije.
- Trnjenje oko usana i prstiju, grčevi u šakama posle operacije – znaci niskog kalcijuma.
- Nagli pad vida ili dvoslike kod bolesti očiju.
Kontrole i život sa bolešću
Tokom lečenja lekovima hormoni se proveravaju na 4–8 nedelja, a kada se doza ustali na 2–3 meseca. Posle prekida lekova kontrole su na 1–3 meseca tokom prve godine, jer je tada povratak bolesti najčešći, a zatim jednom godišnje. Posle radioaktivnog joda hormoni se proveravaju posle 1–2 meseca, zatim na 4–6 nedelja dok se ne ustali funkcija ili doza levotiroksina. Posle operacije TSH se proverava 6–8 nedelja posle uvođenja levotiroksina. Kada je stanje stabilno, dovoljna je godišnja kontrola. Većina ljudi posle uspešnog lečenja živi i radi bez ograničenja.