Policistični bubrezi su nasledna bolest u kojoj se u oba bubrega tokom života stvaraju brojne ciste, mehurići ispunjeni tečnošću. Ciste rastu godinama, bubrezi se postepeno uvećavaju i, kod mnogih ljudi, posle više decenija slabi njihov rad. U stručnoj literaturi najčešći oblik se zove autozomno dominantna policistična bolest bubrega, skraćeno ADPKD.
To je najčešća nasledna bolest bubrega: javlja se kod otprilike jedne osobe na 400 do 1.000. Bolest je prisutna od rođenja, ali tegobe se obično javljaju tek između 30. i 50. godine, kao povišen krvni pritisak, bol u slabinama, krv u mokraći ili infekcija ciste. Policistična bolest se razlikuje od pojedinačnih, prostih cisti bubrega, koje su česte kod starijih osoba i najčešće bezazlene.
Bolest za sada ne može da se izleči, ali može da se uspori. Dobra kontrola krvnog pritiska, dovoljno vode, umereno soli i, kod brzog napredovanja, lek tolvaptan produžavaju vreme u kome bubrezi rade dovoljno dobro. Kod onih kod kojih bubrezi ipak zataje, dijaliza i transplantacija omogućavaju dug i aktivan život.









