Kako se donosi odluka
Bolest prolazi sama od sebe, pa je cilj lečenja da se ublaže bol, zapaljenje i tegobe dok žlezda ne prođe kroz sve faze. Izbor leka zavisi od jačine bola, visine temperature i opšteg stanja. Blaži oblici leče se lekovima protiv bolova i zapaljenja, a jači kortikosteroidima. Lečenje se sprovodi kod kuće, uz kontrole kod endokrinologa.
Lekovi protiv bola i zapaljenja
- Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL) – ibuprofen, naproksen ili diklofenak, redovno, po rasporedu, a ne tek kada bol postane jak. Kod blagog i umerenog oblika bol se obično smiri za nekoliko dana do dve nedelje. Uzimaju se uz obrok, a kod osoba sa čirom, bolešću bubrega ili srca lekar bira lek i zaštitu želuca.
- Paracetamol – ublažava bol i temperaturu, ali ne smiruje zapaljenje, pa sam obično nije dovoljan.
Kortikosteroidi
- Kortikosteroidi (najčešće prednizon) – daju se kod jakog bola, visoke temperature i kada NSAIL posle nekoliko dana ne pomažu. Bol obično popusti već za 1–2 dana. Doza se postepeno smanjuje tokom 4–8 nedelja, prema tegobama i sedimentaciji.
Prebrzo smanjenje doze najčešći je razlog povratka bola, pa se lek ne prekida naglo i bez dogovora sa lekarom. Ako se bol vrati, doza se ponovo povećava, pa sporije smanjuje. Tokom terapije prate se šećer i pritisak, a kod osoba sa šećernom bolešću doza lekova za šećer se često privremeno prilagođava. Za zaštitu želuca lekar ponekad dodaje lek koji smanjuje kiselinu.
Lekovi za lupanje srca
- Beta blokatori – propranolol ili sličan lek usporava rad srca i smanjuje drhtanje, znojenje i nervozu. Uzimaju se samo dok traje faza pojačanog rada, obično nekoliko nedelja, i postepeno se ukidaju. Ne daju se osobama sa astmom bez procene lekara.
- Lekovi koji smanjuju stvaranje hormona – tiamazol i propiltiouracil ovde ne pomažu, jer žlezda ne stvara višak novih hormona, već izbacuje uskladištene. Iz istog razloga ne primenjuje se ni radioaktivni jod.
Lečenje faze smanjenog rada
- Praćenje bez lekova – kod blago povišenog TSH i bez tegoba, jer se žlezda obično sama oporavi.
- Levotiroksin – kod izraženih tegoba ili znatno povišenog TSH. Obično je potreban privremeno, nekoliko meseci, posle čega lekar pokušava ukidanje uz kontrolu TSH. Mali broj ljudi ostaje trajno na levotiroksinu.
Operacija
Operacija štitaste žlezde gotovo nikada nije potrebna. Razmatra se samo izuzetno, kod retkih osoba kod kojih se bolno zapaljenje mnogo puta vraća uprkos lečenju, ili kada postoji čvor sa sumnjivim nalazom biopsije. Tada se radi u opštoj anesteziji, uz boravak u bolnici 1–3 dana, a tkivo se šalje na patohistološku analizu.
Oporavak i okvirni rokovi
Uz lečenje bol obično prestaje za nekoliko dana, a ubrzan puls za nekoliko nedelja. Na posao se većina ljudi vraća kada temperatura prođe i bol popusti, obično posle jedne do dve nedelje. Sa napornim treningom i takmičarskim sportom sačekajte da se puls smiri i hormoni vrate u normalu, a laganu šetnju možete odmah. Putovanja su moguća kada se osećate dobro; ponesite lekove i ne prekidajte smanjivanje kortikosteroida tokom puta. Potpuni oporavak žlezde obično traje nekoliko meseci, ređe do godinu dana.
Znaci za hitno javljanje
- Otežano disanje ili gutanje, ili brzo povećanje otoka na vratu.
- Visoka temperatura sa crvenilom kože vrata – može značiti gnojno zapaljenje.
- Bol u grudima, veoma brz ili nepravilan puls, nesvestica.
- Jak bol u stomaku ili crna stolica tokom uzimanja NSAIL ili kortikosteroida.
- Jaka žeđ i često mokrenje tokom kortikosteroida, posebno kod šećerne bolesti.
Kontrole i život posle bolesti
Prva kontrola sa sedimentacijom i hormonima obično je posle 2–4 nedelje, a zatim na 4–8 nedelja dok se hormoni ne vrate u normalu. Posle oporavka TSH se proverava povremeno, na primer posle 6 i 12 meseci, a kasnije ako se jave tegobe. Kod većine se žlezda potpuno oporavi i bolest se nikada ne vrati. Povratak se javlja kod manjeg broja ljudi, a trajno smanjen rad žlezde kod otprilike jednog od deset bolesnika. Posle preležane bolesti nema posebnih ograničenja u ishrani, radu ni sportu.