Kako se donosi odluka
Lečenje zavisi od stepena dehidracije, težine bolesti, pratećih bolesti i, kada je poznat, uzročnika. Većina ljudi se uspešno leči kod kuće, nadoknadom tečnosti i odmorom. Lekovi za ublažavanje tegoba koriste se kod blažih oblika, antibiotici samo u određenim situacijama, a bolničko lečenje je potrebno kod teške dehidracije ili komplikacija.
Nadoknada tečnosti – osnova lečenja
Oralni rehidracioni rastvor (ORS) je napitak sa tačno određenom količinom soli i glukoze, koji creva upijaju bolje od obične vode. Prodaje se u apotekama u kesicama koje se rastvaraju u propisanoj količini vode. Kod blagog proliva zdravim odraslim osobama često su dovoljni voda, čaj i bistre slane supe, dok je ORS posebno važan za starije osobe, hronične bolesnike i kod obilnog proliva.
- Mali, česti gutljaji – kod povraćanja po gutljaj ili kašičica na svakih nekoliko minuta; količina se povećava kako mučnina popušta.
- Nadoknada gubitaka – posle svake tečne stolice popiti još otprilike čašu tečnosti, uz uobičajene dnevne potrebe.
- Napici koje treba izbegavati – gazirani i zaslađeni sokovi, energetska pića i alkohol; mnogo šećera, a malo soli, mogu pojačati proliv.
- Merilo uspeha – svetla mokraća i mokrenje na svakih nekoliko sati.
Ishrana tokom bolesti
Čim mučnina popusti, može se jesti. Stroga dijeta i dugotrajno gladovanje nisu potrebni, a hrana pomaže oporavku creva. Najbolje se podnose manji obroci lako svarljive hrane – pirinač, krompir, testenina, dvopek, banana, kuvano povrće i nemasno meso. Nekoliko dana treba izbegavati masnu, prženu i vrlo slatku hranu, a ako mleko pojačava proliv, privremeno ga izostaviti.
Lekovi za ublažavanje tegoba
- Loperamid – usporava rad creva i smanjuje broj stolica; koristan kod vodenastog proliva bez temperature. Ne uzima se kod krvave stolice ili visoke temperature, niti kod sumnje na C. difficile, jer zadržava uzročnika u crevima.
- Racekadotril – smanjuje lučenje vode u creva, bez usporavanja pražnjenja.
- Lekovi protiv povraćanja – ondansetron ili metoklopramid, kada povraćanje sprečava unos tečnosti, prema proceni lekara.
- Paracetamol – za temperaturu i bolove; NSAIL kao što je ibuprofen bolje je izbegavati kod dehidracije jer mogu oštetiti bubrege.
- Probiotici – američke smernice ih ne preporučuju rutinski kod odraslih, jer dokazi o koristi nisu dovoljni.
Kada je potreban antibiotik
Većina crevnih infekcija prolazi bez antibiotika, a nepotrebna primena izaziva neželjene efekte, otpornost bakterija i infekciju C. difficile. Antibiotik ili lek protiv parazita razmatra se:
- Kod dizenterije – proliv sa krvlju uz visoku temperaturu i težak opšti utisak.
- Kod sumnje na prodor bakterija u krv – visoka temperatura, drhtavica, pad pritiska.
- Kod rizičnih osoba – oslabljen imunitet, veštački zalisci ili krvni sudovi, vrlo stare osobe sa teškim tokom.
- Kod dokazanih uzročnika – šigela, teži oblici kampilobaktera, đardija, ameba ili C. difficile.
- Kod umerene i teške putničke dijareje – najčešće azitromicin, jer je otpornost na fluorohinolone visoka, naročito u južnoj i jugoistočnoj Aziji.
Kod infekcije E. coli koja stvara šiga-toksin antibiotici se izbegavaju, jer mogu povećati rizik od oštećenja bubrega.
Putnička dijareja
- Blaga – ne ometa planove: tečnost, po potrebi loperamid.
- Umerena – ometa aktivnosti: loperamid, a može se razmotriti jednokratna ili kratka antibiotska terapija.
- Teška – onemogućava aktivnosti, ili postoji krv u stolici ili visoka temperatura: antibiotik i javljanje lekaru.
Osobama koje putuju u rizične krajeve, a imaju hronične bolesti, lekar pre puta može propisati antibiotik „za svaki slučaj“, uz jasna uputstva kada ga upotrebiti.
Infekcija Clostridioides difficile
- Prekid antibiotika koji je izazvao infekciju – kad god je moguće, uz zamenu drugim lekom ako je osnovna infekcija još aktivna.
- Vankomicin ili fidaksomicin na usta – lekovi prvog izbora, obično deset dana; metronidazol samo kod blagog oblika i niskog rizika.
- Transplantacija fekalne mikrobiote – unošenje prerađene stolice zdravog davaoca u creva, najčešće kolonoskopijom, kod infekcije koja se vratila dva ili više puta.
- Provera lekova za kiselinu – prekidaju se ako nisu neophodni.
Infekcija se vraća kod otprilike svakog petog pacijenta, najčešće u prvih osam nedelja.
Bolničko lečenje
U bolnicu se primaju osobe sa teškom dehidracijom, upornim povraćanjem, oštećenjem bubrega, teškim poremećajem soli, znacima sepse ili hemolitičko-uremijskog sindroma. Tečnost i so nadoknađuju se infuzijom u venu, a pacijent je smešten tako da ne prenese infekciju drugima. Boravak najčešće traje jedan do tri dana.
Lekovi koje treba privremeno pauzirati
Kod dehidracije neki redovni lekovi mogu naškoditi bubrezima ili poremetiti šećer. U dogovoru sa lekarom privremeno se obustavljaju metformin, SGLT2 inhibitori (lekovi za dijabetes koji izbacuju šećer mokraćom), diuretici, ACE inhibitori i blokatori angiotenzinskih receptora, koji se koriste za povišen pritisak i srčanu slabost, kao i NSAIL. Ponovo se uvode 24 do 48 sati pošto se normalno jede i pije. Insulin se ne prekida, ali se šećer meri češće.
Oporavak i povratak obavezama
- Posao – većina ljudi se vraća za dva do tri dana; osobe koje rade sa hranom, decom ili bolesnicima tek 48 sati posle poslednjeg proliva ili povraćanja.
- Fizička aktivnost – lagane aktivnosti kada se osećate dobro, a napornije treniranje kada se nadoknadi tečnost i vrati apetit, obično posle nekoliko dana.
- Creva – stolica se normalizuje za jednu do dve nedelje; prolazna netolerancija mleka može trajati nekoliko nedelja.
Znaci za hitno javljanje
Pozovite 194 ako se jave zbunjenost, nesvestica, izostanak mokrenja, jak i stalan bol u stomaku, obilna krv u stolici, povraćanje krvi, smanjeno mokrenje uz bledilo nekoliko dana posle krvavog proliva, ili duple slike i otežano gutanje.
Kontrole posle bolesti
Posle nekomplikovane crevne infekcije kontrole nisu potrebne. Ako proliv traje duže od dve nedelje, ponavlja se ili su posle infekcije zaostale nadutost i promenljiva stolica, potreban je pregled gastroenterologa.