Kako se donosi odluka
Lečenje zavisi od veličine pneumotoraksa, tegoba, toga da li je primarni ili sekundarni, da li je prvi ili ponovljeni i od želje pacijenta. Cilj je da se pluće ponovo raširi, ublaže tegobe i smanji rizik od ponovnog javljanja.
Praćenje bez zahvata
Kod malog primarnog pneumotoraksa sa blagim tegobama vazduh se postepeno resorbuje sam, brzinom od oko 1% do 2% dnevno. Pacijent se prati ponovljenim snimcima, a često može biti otpušten kući uz jasna uputstva i kontrolu za nekoliko dana. Kiseonik u bolnici ubrzava resorpciju vazduha. Novija istraživanja pokazuju da i kod nekih većih primarnih pneumotoraksa sa blagim tegobama praćenje može biti bezbedno.
Uklanjanje vazduha
Aspiracija vazduha i postavljanje drena se ne rade u našoj bolnici. Pneumotoraks koji zahteva zahvat zbrinjava se u bolnici sa hitnom službom i torakalnom hirurgijom.
- Aspiracija iglom – tankom iglom ili kateterom između rebara izvlači se vazduh špricem. Manje je neprijatna od drena i često je dovoljna kod primarnog pneumotoraksa.
- Torakalni dren – tanka cevčica postavljena između rebara, povezana sa ventilom ili sistemom pod vodom, koja stalno izvodi vazduh dok se otvor na plućima ne zatvori. Koristi se kod većeg pneumotoraksa, sekundarnog pneumotoraksa ili kada aspiracija ne uspe.
- Ambulantni ventil – mali uređaj sa jednosmernim ventilom koji kod nekih pacijenata omogućava lečenje kod kuće.
Tenzioni pneumotoraks
Hitno se smanjuje pritisak iglom ili malim rezom u zidu grudnog koša, a zatim se postavlja dren. Ovo se radi odmah, na mestu gde je pacijent zbrinut.
Hirurško lečenje
Operacija se preporučuje kod ponovljenog pneumotoraksa, kod pneumotoraksa koji traje duže od nekoliko dana uprkos drenu, kod obostranog pneumotoraksa i kod osoba kod kojih bi ponovni pneumotoraks bio posebno opasan (piloti, ronioci). Najčešće se radi torakoskopska operacija kroz male rezove kamerom (VATS): uklanjaju se mehurovi na plućima i izaziva slepljivanje maramice (pleurodeza), kako se pneumotoraks ne bi vratio. Kod sekundarnog pneumotoraksa kod pacijenata koji nisu kandidati za operaciju koristi se pleurodeza kroz dren ili bronhoskopski ventili. Hirurško lečenje radi se u centrima za torakalnu hirurgiju.
Boravak u bolnici
Kod praćenja ili uspešne aspiracije boravak može biti kratak ili nepotreban. Sa drenom pacijent obično ostaje u bolnici nekoliko dana, a posle torakoskopske operacije tri do pet dana.
Oporavak kod kuće
- Prve dve nedelje – izbegavajte teško podizanje i napor; lagane šetnje su dozvoljene.
- Posao – kod kancelarijskog posla obično posle jedne do dve nedelje, kod fizički napornog posle potpunog oporavka.
- Sport – kontaktni sportovi i intenzivan trening obično posle četiri do šest nedelja i potvrde da je pluće potpuno rašireno.
- Letenje avionom – ne preporučuje se dok pneumotoraks nije potpuno nestao na snimku; posle toga se obično savetuje da se sačeka još oko sedam dana.
- Ronjenje – posle pneumotoraksa trajno se ne preporučuje, osim ako nije urađena operacija sa pleurodezom obe strane, i tada samo uz procenu specijaliste.
- Pušenje – prestanak je ključan za smanjenje rizika od ponovnog javljanja.
Kada se hitno javiti
Ponovni iznenadni bol u grudima i nedostatak vazduha, pogoršanje disanja posle otpusta, temperatura ili crvenilo i gnoj na mestu drena zahtevaju hitan pregled.
Kontrole
Kontrolni rendgen obično se radi posle dve do četiri nedelje, da bi se potvrdilo da je pluće potpuno rašireno. Kod sekundarnog pneumotoraksa kontrole uključuju i praćenje osnovne bolesti pluća.
Moguće komplikacije
Ponovni pneumotoraks (najčešća), produženo curenje vazduha, infekcija ili krvarenje na mestu drena, otok pluća pri brzom širenju i, kod tenzionog oblika, zastoj srca ako se ne leči hitno.