Kako se donosi odluka
Plan lečenja zavisi od uzrasta deteta, trajanja tegoba, postojanja nakupljene stolice i znakova upozorenja. Cilj je da stolica bude meka i bezbolna, kako bi dete prestalo da se plaši pražnjenja i kako bi se rastegnuto crevo oporavilo. Lečenje funkcionalne opstipacije, prema preporukama ESPGHAN i NASPGHAN (evropskog i severnoameričkog udruženja dečjih gastroenterologa), obično ide sledećim redom:
- Objašnjenje porodici i detetu kako zatvor nastaje.
- Pražnjenje nakupljene stolice, ako postoji fekalna impakcija.
- Terapija održavanja lekom koji omekšava stolicu.
- Rutina toaleta, ishrana i kretanje.
- Kontrole i postepeno ukidanje leka.
Objašnjenje i podrška porodici
Razumevanje kruga bola i zadržavanja olakšava celoj porodici da bude strpljiva. Prljanje veša nije lenjost ni inat, nego posledica zadržane stolice. Kažnjavanje, kritika i dugo sedenje na toaletu na silu produbljuju strah. Pohvala za saradnju i mirna, predvidiva rutina daju bolje rezultate.
Pražnjenje nakupljene stolice (dezimpakcija)
Kada postoji fekalna impakcija, lečenje počinje pražnjenjem. Najčešće se koristi polietilen glikol na usta u većoj dozi tokom nekoliko dana (obično 3–6), dok ne počne da izlazi mekša, a zatim tečna stolica bez tvrdih delova. Prvih dana mogu se pojačati grčevi i prljanje veša, što je očekivano i prolazno.
Klizme (eneme) su druga mogućnost, kada lek na usta nije moguć ili ne deluje, i daju se prema uputstvu lekara. Glicerinski čepići kod odojčadi i male dece mogu dati brzo olakšanje u pojedinačnim situacijama. Klizme i čepiće nemojte ponavljati na svoju ruku, jer neprijatan postupak može pojačati strah deteta.
Terapija održavanja
Posle pražnjenja dete svakodnevno dobija lek koji sprečava ponovno nakupljanje stolice. Doza se podešava tako da dete ima meku stolicu svakog ili svakog drugog dana, bez bola. Lekove i njihove doze određuje lekar prema uzrastu i telesnoj masi.
- Polietilen glikol (makrogol) – prvi izbor. Osmotski laksativ koji zadržava vodu u stolici i čini je mekom. Prah bez ukusa meša se sa vodom ili sokom. Ne prelazi u krv u značajnoj meri i bezbedan je za dugotrajnu upotrebu.
- Laktuloza – zamena kada makrogol nije dostupan, nije prikladan za uzrast ili ga dete ne podnosi. Može izazvati gasove i nadimanje.
- Magnezijum hidroksid – mogućnost kod pojedine dece, prema proceni lekara.
- Stimulativni laksativi – bisakodil, sena ili natrijum-pikosulfat podstiču pokrete creva. Dodaju se kada sam makrogol ne deluje dovoljno, obično povremeno ili tokom kraćeg perioda.
- Rektalni preparati – čepići i klizme nisu namenjeni redovnoj terapiji održavanja.
Parafinsko ulje se ne preporučuje rutinski, posebno ne odojčadi i deci sa problemima gutanja, zbog opasnosti od udisanja u pluća. Za stariju decu sa teškim zatvorom koji ne reaguje na uobičajene lekove dečji gastroenterolog ponekad uvodi novije lekove, kao što je linaklotid.
Laksativi koji se pravilno koriste ne „ulenje“ creva i ne stvaraju zavisnost. Dovoljno dugo omekšavanje stolice omogućava da se rastegnuto crevo smanji, a strah od pražnjenja nestane.
Rutina toaleta i navike
- Sedenje posle obroka – 5–10 minuta, 2–3 puta dnevno, u roku od pola sata posle obroka, kada je pokretljivost creva prirodno pojačana (gastrokolični refleks).
- Oslonac za stopala – stolčić pod nogama, tako da su kolena iznad kukova, olakšava pražnjenje. Mala deca koriste nošu ili adapter za toalet.
- Nagrade za saradnju – tabela sa nalepnicama za sedenje i pokušaj, ne za „čist veš“, koji dete ne može uvek da kontroliše.
- Pauza u odvikavanju od pelena – ako dete zadržava stolicu, odvikavanje se odlaže dok stolica ne postane meka i bezbolna.
- Pristup toaletu – dogovor sa vaspitačem ili nastavnikom da dete može da ode u toalet kad god mu je potrebno.
Ishrana, tečnost i kretanje
Preporučuje se uravnotežena ishrana sa voćem (šljive, kruške, smokve, jabuke), povrćem i celovitim žitaricama, dovoljno vode i svakodnevno kretanje. Mala količina soka od šljive ili kruške može pomoći starijoj odojčadi i maloj deci. Mleko i mlečne proizvode treba davati u količini primerenoj uzrastu, bez preterivanja. Forsiranje velikih količina vode ili vlakana samo po sebi ne rešava zadržanu stolicu, pa ishrana dopunjuje lek, a ne zamenjuje ga. Kod deteta koje ne reaguje na uobičajeno lečenje lekar ponekad savetuje probu ishrane bez kravljeg mleka u trajanju od 2–4 nedelje.
Probiotici i druge dopunske mere
Probiotici nisu zamena za dokazano lečenje. Za pojedine kombinacije sojeva postoje ograničeni dokazi o koristi, pa ih lekar može predložiti kao dodatak. Kod dece sa neusklađenim radom mišića karličnog dna pomaže fizioterapija karličnog dna. Kada je strah od toaleta izražen ili postoje teškoće u ponašanju, korisna je podrška psihologa.
Kada lečenje ne daje rezultat
Ako napretka nema, lekar proverava da li je pražnjenje na početku bilo potpuno, da li se lek daje redovno i u dovoljnoj dozi i da li postoji drugi uzrok. Kod malog broja dece sa teškim zatvorom koji ne reaguje na lekove primenjuju se postupci u specijalizovanim centrima: transanalna irigacija (redovno ispiranje creva vodom kroz čmar), injekcija botulinskog toksina u mišić čmara ili anterogradne klizme, kod kojih se crevo ispira kroz mali hirurški napravljen otvor na stomaku. Hirurško lečenje je potrebno retko, najčešće kod Hiršprungove bolesti ili anorektalnih malformacija.
Oporavak i okvirni rokovi
Posle pražnjenja nakupljene stolice većina dece se oseća bolje u toku 1–2 nedelje. Terapija održavanja traje najmanje dva meseca, a često šest meseci ili duže. Lek se ne ukida dok dete najmanje mesec dana nema tegobe, a zatim se doza smanjuje postepeno, u dogovoru sa lekarom. Kod dece koja se odvikavaju od pelena lek se ne prekida dok odvikavanje ne bude završeno. Prerano ukidanje je najčešći razlog povratka tegoba. Ako se zatvor vrati, lek se ponovo uvodi.
Dete za vreme lečenja normalno ide u vrtić ili školu. Korisno je da vaspitač ili nastavnik znaju za plan, da dete ima rezervnu odeću i slobodan pristup toaletu. Sport i fizička aktivnost se podstiču.
Znaci za hitno javljanje
- Jak bol i nadut stomak – posebno ako se pojačavaju ili dete ne može da ispusti gasove.
- Zeleno povraćanje – ili povraćanje uz izostanak stolice.
- Obilnije krvarenje – više od pruge krvi na toalet papiru.
- Teško opšte stanje – visoka temperatura, bledilo, pospanost.
Kontrole i život sa zatvorom
Prva kontrola obično je nekoliko nedelja posle početka lečenja, a zatim prema toku tegoba. Na kontrolama se prilagođava doza, proveravaju se dnevnik stolice, prljanje veša, bol i navike. Javite se ranije ako dete i dalje ima bol, nema stolicu uprkos terapiji ili se pojave povraćanje, izražena nadutost ili drugi znaci upozorenja. Većina dece prerasta zatvor, a navike stečene tokom lečenja, redovni obroci, kretanje i mirno vreme za toalet, pomažu da tegobe ne pređu u adolescenciju.