Standardno lečenje
Tuberkuloza osetljiva na lekove leči se kombinacijom četiri antibiotika tokom prva dva meseca (izoniazid, rifampicin, pirazinamid i etambutol), a zatim dva leka (izoniazid i rifampicin) tokom naredna četiri meseca. Ukupno lečenje traje najmanje šest meseci, a kod nekih oblika i duže. Lekovi se uzimaju svakog dana, najčešće ujutru na prazan stomak.
Zašto je važno lečenje do kraja
Tegobe se obično poprave za dve do četiri nedelje, ali bakterije su i dalje prisutne. Prekid lečenja ili neredovno uzimanje lekova dovodi do povratka bolesti i do nastanka otporne tuberkuloze, koja se mnogo teže leči. Zato se lečenje sprovodi uz nadzor (DOT, direktno posmatrana terapija), kod koga zdravstveni radnik prati uzimanje lekova.
Zaraznost tokom lečenja
Posle dve do tri nedelje pravilnog lečenja većina pacijenata više nije zarazna. Do tada se preporučuje boravak u posebnoj sobi ili kod kuće, nošenje maske pri kontaktu sa drugima, provetravanje prostorija i pokrivanje usta pri kašljanju. Kod teže bolesti lečenje počinje u bolnici. Lekar na osnovu ponovljenih nalaza ispljuvka procenjuje kada je osoba prestala da bude zarazna.
Neželjeni efekti lekova
- Oštećenje jetre – mučnina, gubitak apetita, žuta prebojenost kože i očiju; zahteva hitno javljanje lekaru.
- Narandžasta prebojenost mokraće, suza i znoja – zbog rifampicina, bezopasna.
- Smetnje vida – zbog etambutola; promene u viđenju boja treba odmah prijaviti.
- Trnjenje šaka i stopala – zbog izoniazida; sprečava se vitaminom B6.
- Bolovi u zglobovima i osip.
- Interakcije – rifampicin smanjuje dejstvo mnogih lekova, uključujući hormonsku kontracepciju i neke lekove protiv zgrušavanja.
Tokom lečenja redovno se kontrolišu analize funkcije jetre.
Lečenje rezistentne tuberkuloze
Otporna tuberkuloza se leči kombinacijama novijih lekova (npr. bedakilin, pretomanid, linezolid) u specijalizovanim centrima. Savremeni režimi skratili su lečenje na šest do devet meseci kod mnogih pacijenata.
Lečenje latentne infekcije
Kod osoba sa latentnom infekcijom i visokim rizikom od aktivne bolesti, na primer bliskih kontakata, osoba sa HIV-om i pre uvođenja bioloških lekova, preporučuje se preventivno lečenje: izoniazid šest do devet meseci, rifampicin četiri meseca ili kombinacija izoniazida i rifampicina tri meseca. Pre lečenja mora se isključiti aktivna bolest.
Pregled kontakata
Članovi domaćinstva i druge osobe u bliskom kontaktu sa obolelim pozivaju se na pregled i testiranje. Ovo organizuje služba nadležna za tuberkulozu i zavod za javno zdravlje, jer je bolest obavezna za prijavljivanje.
Ishrana i opšte mere
- Ishrana bogata belančevinama i kalorijama – kod gubitka težine.
- Prestanak pušenja i alkohola – alkohol povećava rizik od oštećenja jetre.
- Regulisanje šećera – kod šećerne bolesti.
Oporavak
Većina pacijenata se oseća bolje posle dve do četiri nedelje lečenja, temperatura i noćno znojenje se povlače, a apetit i težina se vraćaju tokom prvih meseci. Povratak na posao je obično moguć kada osoba više nije zarazna i oseća se dovoljno dobro, uz dogovor sa lekarom. Kod proširene bolesti mogu zaostati ožiljci na plućima.
Kada se hitno javiti
Žuta prebojenost kože i očiju, jaka mučnina i povraćanje tokom lečenja, smetnje vida, iskašljavanje veće količine krvi ili izrazita zadihanost.
Kontrole
Tokom lečenja kontrole su obično jednom mesečno, sa pregledom ispljuvka posle drugog, petog i šestog meseca, analizama krvi i rendgenom. Posle završenog lečenja kontrole se rade prema planu nadležne službe.
Moguće komplikacije
Ožiljci i šupljine na plućima, bronhiektazije, iskašljavanje krvi, gljivične infekcije u starim šupljinama (aspergilom), proširenje bolesti na druge organe i povratak bolesti.