Kako se donosi odluka
Plan lečenja dogovara tim lekara: endokrinolog, abdominalni hirurg, gastroenterolog, onkolog, radiolog, nuklearni lekar i patolog. Odluka zavisi od položaja i veličine tumora, gradusa, proširenosti bolesti, tegoba i opšteg zdravlja. Cilj je potpuno uklanjanje tumora kad god je to moguće. Kada nije, cilj je da se rast tumora uspori, tegobe ublaže i očuva dobar kvalitet života.
Operacija
Operacija je jedini način da se bolest izleči. Radi se u opštoj anesteziji, u centru sa iskustvom u hirurgiji gušterače. Vrsta zahvata zavisi od mesta tumora:
- Operacija po Vipleu (duodenopankreatektomija) – kod tumora u glavi gušterače ili oko Faterove papile. Uklanjaju se glava gušterače, dvanaestopalačno crevo, žučna kesa i deo žučnog kanala, a zatim se gušterača, žučni kanal i želudac ponovo spajaju sa tankim crevom.
- Distalna pankreatektomija – kod tumora u telu ili repu gušterače; uklanja se taj deo gušterače, često zajedno sa slezinom. Može se uraditi i laparoskopski, kroz nekoliko malih rezova.
- Lokalno ili endoskopsko uklanjanje – razmatra se samo kod malih tumora dvanaestopalačnog creva udaljenih od papile, bez znakova širenja.
- Uklanjanje žučne kese – obično se radi tokom iste operacije, zbog kamenova i zato što lekovi koji se kasnije mogu koristiti dodatno povećavaju rizik od kamena.
- Operacija presadnica u jetri – kada su presadnice malobrojne i mogu se bezbedno ukloniti, ponekad zajedno sa osnovnim tumorom.
Tokom operacije uklanjaju se i okolni limfni čvorovi. Sve uklonjeno tkivo šalje se patologu, koji potvrđuje vrstu tumora, gradus, da li su ivice reza čiste i da li su limfni čvorovi zahvaćeni. Na osnovu tog nalaza odlučuje se o daljem praćenju ili lečenju.
Lečenje tegoba
- Lečenje šećerne bolesti – tablete ili insulin, prema vrednostima šećera. Posle uklanjanja tumora šećer se često popravi, ali posle većih operacija gušterače šećerna bolest može ostati ili se tek tada javiti.
- Enzimi gušterače u kapsulama – uzimaju se uz svaki obrok i užinu koja sadrži masti. Smanjuju masnu stolicu i nadutost i pomažu da se vrati izgubljena težina.
- Vitamini A, D, E i K – nadoknađuju se ako se zbog lošeg varenja masti ne upijaju dovoljno.
- Prilagođena ishrana – češći, manji obroci, dovoljno belančevina i umeren unos masti uz enzime.
Lečenje proširene bolesti
Kada tumor nije moguće ukloniti ili se proširio, primenjuju se lečenja koja se koriste i kod drugih neuroendokrinih tumora gušterače. Biraju se prema gradusu, brzini rasta i receptorima na ćelijama tumora:
- Analozi somatostatina – oktreotid i lanreotid, injekcije jednom mesečno. Usporavaju rast dobro diferenciranih tumora sa receptorima. Mogu pojačati masnu stolicu i sklonost ka žučnim kamenovima, pa se njihov efekat kod ovog tumora pažljivo prati.
- Lečenje radioaktivnim lekom vezanim za receptore (PRRT) – lek sa radioaktivnim lutecijumom vezuje se za receptore za somatostatin i zrači tumor iznutra. Razmatra se kada tumor na PET/CT snimku jasno ima receptore. Izvodi se u specijalizovanom centru nuklearne medicine, obično u četiri ciklusa u razmaku od nekoliko nedelja.
- Ciljani lekovi – everolimus i sunitinib, tablete koje koče signale za rast tumora i stvaranje njegovih krvnih sudova. Everolimus može dodatno povisiti šećer, što se kod ovog tumora posebno prati.
- Hemioterapija – najčešće kombinacija kapecitabina i temozolomida, ili streptozotocin, kod tumora koji brže rastu ili su veliki.
- Lečenje usmereno na jetru – zatvaranje krvnog suda koji hrani presadnice (embolizacija) ili njihovo uništavanje toplotom (ablacija), kroz kožu, pod kontrolom snimanja.
Boravak u bolnici
Posle operacije po Vipleu boravak u bolnici obično traje 7–14 dana, a posle distalne pankreatektomije 5–7 dana, kraće ako je rađena laparoskopski. Prvih dana postoje drenovi, a ishrana se postepeno vraća. Najčešća komplikacija je curenje soka gušterače na mestu spoja ili preseka, koje se obično zaleči uz drenažu i strpljenje, a ređe zahteva novi zahvat.
Oporavak i okvirni rokovi
Posle velike operacije gušterače umor može da traje 2–3 meseca. Lakši posao, posebno kancelarijski, obično je moguć posle 6–8 nedelja, a teži fizički rad i dizanje tereta većeg od 5 kg posle oko 3 meseca. Šetnja je dobrodošla od prvih dana, a sport se uvodi postepeno, prema savetu hirurga. Vožnja je moguća kada možete naglo da kočite bez bola, obično posle 3–4 nedelje. Putovanja avionom planirajte kada se završe kontrole hirurga, najčešće posle mesec dana. Tokom lekova i PRRT većina ljudi može da radi, uz prilagođavanje rasporeda terapijama.
Znaci za hitno javljanje
- Temperatura iznad 38 °C, drhtavica ili crvenilo i gnoj na rani posle operacije.
- Jak bol u stomaku ili povraćanje koje ne prestaje.
- Crna stolica ili povraćanje krvi.
- Žutica posle operacije ili tokom lečenja.
- Veoma visok šećer uz žeđ, suva usta i pospanost, posebno tokom lečenja everolimusom ili kortikosteroidima.
Kontrole i život sa bolešću
Posle uspešne operacije kontrole sa analizama i snimanjima obično su na 6–12 meseci prvih godina, a zatim ređe, ukupno najmanje 10 godina, jer se neuroendokrini tumori mogu vratiti i posle dugo vremena. Prate se i šećer, telesna težina, varenje i vitamini. Osobe sa neurofibromatozom ili drugim naslednim sindromom imaju i kontrole drugih organa. Kada je bolest ograničena i potpuno uklonjena, izgledi su dobri. I kod proširene bolesti, zbog sporog rasta i savremenih lekova, mnogi bolesnici godinama žive aktivno.