Većina tumora hipofize nije rak, već su to dobroćudni adenomi, ali mogu uticati na hormone i vid. Kada je operacija potrebna, najčešće se radi endoskopski kroz nos (transsfenoidalni pristup), bez ožiljaka na licu. Cilj je ukloniti tumor i osloboditi vidne živce, a pritom sačuvati zdrav deo hipofize, vidne puteve i krvne sudove.
Poznato i kao: transsfenoidalna operacija, endoskopska operacija hipofize, operacija adenoma hipofize.
Ukratko
| Pristup | kroz nos i sfenoidni sinus, najčešće endoskopom |
|---|---|
| Anestezija | opšta |
| Trajanje | obično 1,5 do 3 sata |
| Boravak u bolnici | najčešće tri do pet dana |
| Kancelarijski posao | obično posle dve do četiri nedelje |
| Kontrolna magnetna rezonanca | najčešće posle tri meseca |
Kada je potrebna operacija
Ne treba svaki tumor hipofize operisati. Mala promena hipofize nađe se na snimcima kod približno svake desete osobe, a samo manji deo izaziva tegobe. Prolaktinomi se najčešće uspešno leče lekovima, bez operacije. Operacija se razmatra kada:
- adenom pritiska vidne živce ili je već oštetio vidno polje,
- tumor raste,
- određeni hormonski poremećaj zahteva hirurško lečenje,
- posle apopleksije (naglog krvarenja u adenomu) dođe do pada vida,
- žena sa velikim adenomom planira trudnoću.
Kod nefunkcionalnog adenoma nijedan lek pouzdano ne smanjuje tumor, pa se adenom koji pritiska vidne živce leči operacijom. Mikroadenom bez tegoba i makroadenom udaljen od vidnih živaca obično se samo prate. Više o vrstama tumora: tumori hipofize.
Kako izgleda operacija kroz nos
Hirurg prilazi hipofizi kroz nos i sfenoidni sinus, vazdušnu šupljinu iza nosa. Endoskop daje uvećanu sliku operativnog polja. Zahvat se radi u opštoj anesteziji i obično traje 1,5 do 3 sata. Samo kod veoma velikih ili neuobičajeno proširenih tumora ponekad je potreban drugačiji ili kombinovani pristup.
Potpuno uklanjanje nije uvek najbezbednije. Ako se tumor pruža oko važnih krvnih sudova, tim može planirati uklanjanje dostupnog dela, a zatim praćenje ili dodatno lečenje ostatka, na primer radiohirurgiju. Uklonjeno tkivo analizira patolog, što pomaže u planiranju kontrola.
Šta se prati posle operacije
Posle operacije prate se vid, količina mokraće, žeđ, natrijum u krvi i hormonska funkcija.
- Pojačano mokrenje i jaka žeđ: poremećaj ravnoteže vode (centralni dijabetes insipidus), najčešće prolazan.
- Pad natrijuma: obično 5 do 10 dana posle operacije, sa mučninom, glavoboljom i malaksalošću.
- Curenje moždane tečnosti iz nosa: retko, a ponekad zahteva ponovnu malu operaciju.
- Zapušen nos, kraste i slabiji njuh: smanjuju se tokom tri do šest nedelja, uz redovno ispiranje.
- Hormoni: kod dela pacijenata potrebna je privremena ili trajna nadoknada hormona. Lekove ne treba samoinicijativno ukidati.
Vid se popravlja kod većine ljudi kod kojih je bio oštećen, često već u prvim danima, a oporavak se može nastaviti do godinu dana.
Oporavak
- Prvih nedelja ne treba snažno izduvavati nos, naprezati se, dizati teret ni roniti. O letenju avionom odlučuje hirurg.
- Kancelarijski posao je moguć posle dve do četiri nedelje, a fizički težak rad i sport posle četiri do šest nedelja.
- Vožnja je dozvoljena kada se vid oporavi i oftalmolog potvrdi da vidno polje zadovoljava propise.
- Prva hormonska kontrola je obično posle četiri do šest nedelja, a kontrolna magnetna rezonanca posle tri meseca.
Javite se odmah ako primetite bistru vodenastu tečnost iz nosa, jaku glavobolju sa temperaturom ili ukočenim vratom, pojačanu žeđ i mokrenje, nov pad vida ili malaksalost i zbunjenost.
Ko učestvuje u lečenju
Lečenje planira tim koji čine endokrinolog, hirurg za bazu lobanje, neurohirurg i oftalmolog. Endokrinolog prati hormone pre i posle lečenja, a oftalmolog kontroliše vid. U Sava Medical Hospital operacije baze lobanje izvodi Prof. dr Andrew Fishman sa timom ORL hirurgije.


















