Kako se donosi odluka
Cilj lečenja je da se nadoknadi ono što jajnici više ne stvaraju, da se uklone tegobe i da se zaštite kosti, srce i mozak. Hormonsku nadoknadu preporučujemo svakoj ženi sa ovim stanjem, osim kada postoji razlog da se ne daje, na primer ranije lečen rak dojke koji je zavisio od hormona. Lečenje treba započeti ubrzo posle dijagnoze i nastaviti najmanje do oko 51. godine, kada bi menopauza nastupila prirodnim putem. Plan se pravi zajedno sa vama, uz uvažavanje vaših želja u vezi sa trudnoćom, kontracepcijom i načinom uzimanja lekova.
Hormonska nadoknada
Hormonska nadoknada kod mladih žena nije isto što i hormonska terapija u menopauzi kod starijih žena. Ovde se nadoknađuje hormon koji bi telo inače normalno stvaralo, pa su doze obično veće nego kod žena koje se leče posle 50. godine. Zato se rizici koji se pominju za hormonsku terapiju posle menopauze ne mogu preneti na mlade žene.
- Estrogen – najčešće estradiol, isti hormon koji stvaraju jajnici. Daje se kao flaster, gel ili tableta. Flaster i gel ne prolaze kroz jetru, pa se biraju kod žena sa migrenom, povećanim rizikom od tromboze, bolestima jetre ili lošim upijanjem iz creva.
- Progestagen – obavezan je kod žena koje imaju matericu, jer sam estrogen podstiče rast sluzokože materice i može dovesti do hiperplazije endometrijuma. Uzima se kao tableta deo meseca, pa se javlja mesečno krvarenje, ili svakog dana, bez krvarenja. Može se koristiti i hormonska spirala sa levonorgestrelom, koja istovremeno štiti od trudnoće.
- Testosteron – razmatra se samo kod žena kojima i pored dobro podešene nadoknade estrogena ostane izrazito smanjena seksualna želja; ne uvodi se rutinski.
Većina žena oseti olakšanje valunga i noćnog znojenja za nekoliko nedelja. Dozu lekar podešava prema tegobama, krvarenju i željama, a ne prema postizanju tačno određene vrednosti hormona u krvi.
Kontracepcijske pilule kao zamena
Kombinovane kontracepcijske pilule takođe sadrže estrogen i progestagen i mogu biti dobar izbor za ženu koja želi pouzdanu zaštitu od trudnoće. Treba ih uzimati bez nedeljne pauze ili sa skraćenom pauzom, jer se tokom pauze vraćaju tegobe i gubi deo zaštite kostiju. Za kosti su bolje proverene pilule sa nešto većim sadržajem estrogena. Hormonska nadoknada sama po sebi nije kontracepcija, pa žena koja ne želi trudnoću, a uzima nadoknadu, treba da ima i zaštitu, na primer hormonsku spiralu.
Kada hormoni nisu mogući
- Lokalni vaginalni estrogen – krema, vaginalete ili prsten sa vrlo malom količinom estrogena za suvoću vagine i mokraćne tegobe; deluje uglavnom lokalno.
- Lekovi bez hormona za valunge – neki antidepresivi iz grupa SSRI i SNRI, gabapentin ili noviji lek fezolinetant mogu smanjiti valunge, ali ne štite kosti i srce.
- Lekovi za kosti – bisfosfonati i drugi lekovi razmatraju se kada hormoni nisu mogući ili kada gustina kostiju opada i pored hormona.
- Kognitivno-bihevioralna terapija – oblik razgovorne terapije koji pomaže kod valunga, nesanice i potištenosti.
Plodnost i trudnoća
Za mnoge žene ovo je najteži deo dijagnoze. Spontana trudnoća je moguća kod manje od jedne od deset žena, češće ubrzo posle dijagnoze i kod onih kod kojih jajnici još povremeno rade. Ako ne želite trudnoću, potrebna je zaštita.
- Doniranje jajnih ćelija – najuspešniji način da žena sa ovim stanjem rodi dete. Jajna ćelija donorke oplodi se spermatozoidima partnera, a embrion se prenese u matericu žene, koja se prethodno pripremi hormonima. Postupak se radi u centru za vantelesnu oplodnju.
- Doniranje embriona i usvajanje – druge mogućnosti roditeljstva o kojima se razgovara otvoreno.
- Zamrzavanje jajnih ćelija – ima smisla pre hemioterapije ili zračenja, ili kod mladih žena sa poznatom genetskom sklonošću, dok još postoje folikuli. Kada se bolest već razvila, obično više nije izvodljivo.
Postupci koji se nude kao „podmlađivanje jajnika“, kao što su ubrizgavanje plazme bogate trombocitima ili aktivacija tkiva jajnika, za sada nisu pouzdani i ne preporučujemo ih van kliničkih ispitivanja. Kod žena sa Tarnerovim sindromom trudnoća, i sa doniranom jajnom ćelijom, nosi veći rizik za srce i aortu, pa se pre trudnoće obavezno radi detaljan kardiološki pregled.
Zaštita kostiju i srca
- Redovna hormonska nadoknada – najvažnija mera za kosti i srce.
- Vežbe sa opterećenjem – brzo hodanje, trčanje, ples i vežbe snage nekoliko puta nedeljno.
- Kalcijum i vitamin D – kroz ishranu (mleko, jogurt, sir, zeleno povrće), a vitamin D po potrebi kao dodatak.
- Bez pušenja i sa malo alkohola – pušenje dodatno oštećuje kosti i krvne sudove.
- Kontrola faktora rizika za srce – krvni pritisak, telesna težina, obim struka, šećer i masnoće u krvi.
Podrška i lečenje udruženih bolesti
Dijagnoza često izazove tugu, osećaj gubitka i brigu za budućnost. Razgovor sa psihologom i kontakt sa drugim ženama sa istim iskustvom mnogima pomaže. Ako je otkrivena Adisonova bolest, uvodi se nadoknada kortizola i uči se kako se doza povećava tokom bolesti. Kod Hašimotovog tireoiditisa sa smanjenim radom štitaste žlezde uvodi se levotiroksin; više o tome u tekstu o hipotireozi. Operacija nije način lečenja ovog stanja.
Oporavak i okvirni rokovi
Talasi vrućine i noćno znojenje obično popuste za 2–6 nedelja od početka nadoknade, a suvoća vagine i mokraćne tegobe za 2–3 meseca. Raspoloženje, san i energija se popravljaju postepeno. Gustina kostiju se stabilizuje tokom prve godine ili dve. Lečenje ne zahteva bolovanje: možete normalno da radite, putujete i bavite se sportom. Na putovanje ponesite dovoljno flastera, gela ili tableta u ručnom prtljagu.
Znaci za hitno javljanje
- Bol i otok jedne noge, iznenadan bol u grudima ili otežano disanje (mogući znaci tromboze dubokih vena ili plućne embolije).
- Iznenadna jaka glavobolja, slabost dela tela, iskrivljena usta ili otežan govor.
- Jaka slabost, povraćanje i pad pritiska kod žene sa Adisonovom bolešću.
- Žutilo kože i očiju tokom uzimanja lekova bez hormona za valunge, posebno fezolinetanta.
Kontrole i život sa bolešću
Prva kontrola je obično posle 3 meseca, a zatim jednom godišnje. Na kontrolama se razgovara o tegobama, krvarenju i željama u vezi sa trudnoćom, meri se pritisak i težina, a analize se rade prema potrebi. Jednom godišnje proveravaju se TSH, šećer i masnoće u krvi, a kod pozitivnih antitela i rad nadbubrežnih žlezda. Mamografija se ne radi češće nego kod drugih žena istih godina. Oko 50–51. godine, zajedno sa lekarom, odlučujete da li ćete nastaviti hormonsku terapiju kao i druge žene u menopauzi ili ćete je postepeno ukinuti.