Kako se donosi odluka
Lečenje se planira prema jačini bola, stepenu ograničenja i trajanju bolesti. Osnovu čine četiri oblasti koje se primenjuju istovremeno: razumevanje bolesti i samopomoć, rehabilitacija, lekovi protiv bolova i psihološka podrška. Što se lečenje ranije započne, veće su šanse za oporavak funkcije. Ako bol ne popušta uz osnovno lečenje ili su bol i ograničenje veoma izraženi, u lečenje se uključuje specijalista terapije bola, koji procenjuje i interventne metode, među njima i neuromodulaciju.
Zajednički plan lečenja
Lečenje najčešće kombinuje nekoliko pristupa i redovno se prilagođava rezultatima.
- Razumevanje bolesti – objašnjenje simptoma, realnih ciljeva i plana za pogoršanja smanjuje nesigurnost.
- Postepena rehabilitacija – nežni, dozirani pokreti i funkcionalne vežbe, uz rad na otoku i preosetljivosti. Agresivno forsiranje kroz jak bol može pogoršati stanje.
- Terapija bola – prema tipu bola mogu se koristiti lekovi koji deluju na nervni bol i druge odabrane terapije; obični analgetici nisu uvek dovoljni.
- Psihološka podrška – pomaže snu, suočavanju sa dugotrajnim bolom i povratku aktivnosti; ne znači da je bol izmišljen.
- Svakodnevno funkcionisanje – radna terapija i prilagođavanje obaveza mogu olakšati povratak samostalnosti.
- Neuromodulacija – kod upornog bola koji ne popušta uz ostale mere; opisana je u posebnom odeljku ispod.
Kod upornih tegoba razmatraju se i pojedine blokade nerava. Dodatne intervencije nisu potrebne niti delotvorne kod svih pacijenata.
Rehabilitacija i samopomoć kod kuće
Fizioterapeut i radni terapeut prave plan koji se postepeno širi, u malim koracima koje bol dozvoljava. Plan obično obuhvata:
- Desenzibilizaciju – nežno dodirivanje kože tkaninama različite grubosti, od mekih ka grubljim, da bi se smanjila preosetljivost.
- Postepeno opterećenje – kod stopala od oslonca uz pomagala do punog hoda, kod šake od lakih predmeta ka težim.
- Terapiju ogledalom i vežbe zamišljanja pokreta – posmatranje zdravog ekstremiteta u ogledalu „zavarava” mozak i kod nekih pacijenata smanjuje bol.
- Kontrolu otoka – podizanje ekstremiteta, blage vežbe i, ako se podnose, kompresivne čarape ili rukavice.
- Raspodelu aktivnosti – smenjivanje aktivnosti i odmora tokom dana, umesto dana sa preteranim naporom i dana potpunog mirovanja.
Dugo nošenje gipsa ili ortoze i potpuno nekorišćenje ekstremiteta obično pogoršavaju ukočenost i bol, pa se izbegavaju kada nisu neophodni zbog preloma.
Lekovi i dodatne intervencije
Ne postoji lek koji je registrovan posebno za CRPS. Koriste se lekovi za nervni bol iz grupe antiepileptika i antidepresiva, koji ovde deluju na prenos bolnih signala, a ne na epilepsiju ili depresiju. Kod pojedinih pacijenata u ranoj fazi lekari razmatraju i druge lekove koji deluju na kost i zapaljenje. Jaki opioidni analgetici se ne preporučuju za dugotrajno lečenje.
Neuromodulacija
Neuromodulacija je jedan od mogućih terapijskih pristupa kod CRPS-a, posebno kada bol traje mesecima uprkos rehabilitaciji, lekovima i psihološkoj podršci. To su metode koje blagim električnim impulsima menjaju prenos bolnih signala kroz nerve i kičmenu moždinu, bez oštećenja nervnog tkiva. Neuromodulacija ne zamenjuje rehabilitaciju, već smanjuje bol toliko da pacijent može da vežba i ponovo koristi ruku ili nogu.
- Stimulacija kičmene moždine (SCS) – tanka elektroda u kičmenom kanalu blagim impulsima smanjuje bol u zahvaćenom ekstremitetu. CRPS je, uz bol posle operacije kičme, jedan od najčešćih razloga za ovu metodu. Prvo se radi probni period od nekoliko dana, a stalni uređaj ispod kože ugrađuje se samo ako se bol značajno smanji.
- Pulsna radiofrekventna neuromodulacija – kratki impulsi radiofrekventne struje usmeravaju se na nerv koji prenosi bol iz zahvaćenog područja, bez razaranja nerva.
Da li je pacijent kandidat za neuromodulaciju, procenjuje se na pregledu specijaliste terapije bola, uz pregled dotadašnjeg lečenja i, kod stimulacije kičmene moždine, razgovor sa psihologom.
Tok oporavka
Poboljšanje može biti postepeno i neujednačeno. Kod dela ljudi simptomi znatno oslabe, dok kod drugih traju duže. Cilj je smanjenje bola i vraćanje funkcije bez obećanja brzog, sigurnog izlečenja. Lekove ne treba samostalno naglo prekidati, naročito terapiju nervnog bola. Dogovorene kontrole omogućavaju da se terapija menja kada korist nije dovoljna ili se pojave neželjena dejstva.
Kontrole su obično česte u prvim mesecima, na svakih nekoliko nedelja, a kasnije ređe. Povratak poslu planira se postepeno, često uz skraćeno radno vreme ili lakše zadatke. Kod mnogih pacijenata najveći deo oporavka dolazi tokom prve godine do dve.
Kada se hitno javiti tokom lečenja
- Znaci tromboze ili embolije – nov otok i bol lista, iznenadno otežano disanje ili bol u grudima.
- Znaci infekcije – crvenilo, toplota, gnojav sekret iz rane ili povišena temperatura.
- Poremećaj cirkulacije – naglo hladan, beo ili plav ekstremitet.
- Teška neželjena dejstva lekova – jaka pospanost, zbunjenost, otežano disanje ili osip.
Operacije i život sa CRPS-om
Ako je potrebna nova operacija na zahvaćenom ekstremitetu, obično se odlaže dok se bolest ne smiri, a hirurg i anesteziolog unapred planiraju kontrolu bola i ranu rehabilitaciju. Pacijentima koji su ranije imali CRPS savetuje se da pre svake operacije o tome obaveste lekare. U svakodnevnom životu pomažu redovna umerena aktivnost, dobar san, plan za dane pogoršanja i podrška porodice. Posle povrede stopala, kao kod uganuća skočnog zgloba ili Lisfrancove povrede, rano javljanje zbog nesrazmernog bola omogućava da se lečenje započne na vreme.