Kako se donosi odluka
Odluka se donosi zajedno sa ortopedom prema vrsti rupture, aktivnosti, zdravstvenom stanju, vremenu od povrede i mogućnosti sprovođenja rehabilitacije.
Dve glavne mogućnosti lečenja
- Neoperativno lečenje – specijalna ortoza ili gips drže stopalo u položaju koji približava krajeve tetive. Sledi precizan program postepenog opterećenja i promene položaja.
- Operacija – krajevi tetive se spajaju šavovima otvorenim ili manjim pristupom; kod starijih ili složenijih ruptura može biti potrebna rekonstrukcija.
Savremeno neoperativno lečenje uz funkcionalnu rehabilitaciju kod mnogih pacijenata daje dobre rezultate. Operacija nije automatski potrebna svakoj aktivnoj osobi, a godine same ne odlučuju o metodi. Operacija ima rizike infekcije, zarastanja rane i povrede nerva; ponovna ruptura i slabost moguće su posle oba pristupa.
Operacija se češće savetuje kod zastarele rupture, otkinutog dela petne kosti, velikog razmaka između krajeva tetive, ponovljene rupture i kod pojedinih sportista sa velikim zahtevima. Neoperativni put je često pogodniji kod osoba koje imaju dijabetes, slabiju cirkulaciju, puše ili imaju veći rizik od problema sa zarastanjem rane.
Tok operacije
Kod sveže rupture zahvat se obično planira u prvih nekoliko dana do dve nedelje od povrede. Pacijent leži na stomaku, a tetivi se pristupa kroz rez na zadnjoj strani potkolenice ili kroz nekoliko manjih rezova. Krajevi tetive se spajaju jakim šavovima, a napetost se podešava prema zdravoj nozi. Kod zastarele rupture, kada se krajevi ne mogu spojiti, tetiva se rekonstruiše produženjem sopstvenog tkiva ili prenosom susedne tetive koja savija palac.
Zahvat se izvodi u regionalnoj (spinalnoj ili blok) anesteziji ili opštoj anesteziji, prema proceni anesteziologa. Boravak u bolnici je kratak, obično do jednog dana, a noga se posle operacije stavlja u gips ili ortozu sa stopalom savijenim nadole.
Zaštita i rehabilitacija
- Ortoza – nosi se tačno prema protokolu, često i tokom spavanja u početku. Ulošci i podešavanja ne menjaju se samostalno.
- Oslonac – može se uvoditi rano u zaštićenom položaju kod nekih protokola, ali tek po jasnom uputstvu tima.
- Vežbe – napreduju postepeno; rano agresivno istezanje ili neočekivano opterećenje mogu oštetiti zarastanje.
- Tromboza – zbog povrede i smanjene pokretljivosti procenjuje se potreba za zaštitnom terapijom. Nov bol i otok lista ili otežano disanje traže hitnu procenu.
Oporavak kod kuće po nedeljama
Rokovi su okvirni i zavise od protokola koji je odredio ortoped, kao i od toga da li je lečenje bilo operativno ili neoperativno.
- Prve dve nedelje – stopalo je u gipsu ili ortozi savijeno nadole, uz štake i bez oslonca ili samo sa dodirom prstiju. Noga se drži podignuta radi smanjenja otoka.
- Od 2. do 6. nedelje – u ortozi sa povišicama pod petom postepeno se uvodi oslonac, a fizioterapeut započinje nežne pokrete stopala u dozvoljenom obimu.
- Od 6. do 10. nedelje – povišice se uklanjaju jedna po jedna, stopalo se vraća u neutralan položaj, a zatim se ortoza postepeno odvikava.
- Od 3. do 6. meseca – jačanje lista, vežbe ravnoteže, a kod većine pacijenata posle oko tri meseca i lagano trčanje, ako to fizioterapeut proceni.
- Od 6. do 12. meseca – postepen povratak sportovima sa skokovima i promenom pravca, posle funkcionalnih testova snage.
Povratak snage traje mesecima, a potpuniji oporavak često godinu dana ili duže. Povratak sportu određuje se funkcionalnim testovima i zahtevima aktivnosti.
Posao i vožnja
Kancelarijski posao je često moguć posle dve do šest nedelja, uz podignutu nogu i štake, dok fizički zahtevan posao obično traži tri do četiri meseca. Ako je povređena desna noga, vožnja se ne preporučuje dok se nosi ortoza i dok snaga ne bude dovoljna za naglo kočenje.
Kada se hitno javiti tokom oporavka
- Bol i otok lista ili gušenje – mogu biti znak tromboze dubokih vena ili plućne embolije.
- Crvenilo, gnojenje ili temperatura – mogu ukazivati na infekciju rane.
- Novi prasak ili nagla slabost – mogući znak ponovne rupture, naročito ako se dogodi pri okliznuću ili padu.
- Gips ili ortoza koji žuljaju – jak pritisak, pečenje ili utrnulost prstiju zahtevaju pregled istog dana.
Kontrole i komplikacije
Kontrole su obično posle dve nedelje (pregled rane ili ortoze), a zatim na nekoliko nedelja dok traje odvikavanje od ortoze, uz kasnije kontrole snage i hoda. Pored ponovne rupture, moguće su produžena tetiva sa trajnom slabošću odgurivanja, ukočenost skočnog zgloba, utrnulost duž spoljne strane stopala zbog nadražaja nerva i problemi sa ožiljkom.
Život posle lečenja
Većina rekreativaca se vraća prethodnim aktivnostima. Tetiva ostaje nešto deblja nego na drugoj nozi, a list može biti malo tanji i posle više meseci. Vežbe jačanja lista korisno je nastaviti i posle završene rehabilitacije, a pre sezone ili posle duže pauze opterećenje povećavati postepeno.