Kako se donosi odluka
Lečenje zavisi od stadijuma, od toga da li je deformitet fleksibilan ili krut, od stanja tetive i zglobova i od opšteg zdravlja i aktivnosti pacijenta. U ranim stadijumima cilj je smiriti upalu i zaustaviti napredovanje, a kod uznapredovalog deformiteta ispraviti položaj stopala i otkloniti bol.
Lečenje nehirurškim putem
U početnim fazama stečenog ravnog stopala lečenje je najčešće neoperativno. Kod promena povezanih sa slabošću zadnjeg tibijalnog mišića i njegove tetive, cilj terapije je rasterećenje stopala, očuvanje njegovog svoda i sprečavanje daljeg napredovanja deformiteta.
Lečenje može obuhvatiti korektivnu ortopedsku obuću i anatomske uloške izrađene prema stopalu pacijenta, kao i fizikalnu terapiju. Posebno su značajne svakodnevne vežbe istezanja i jačanja mišića stopala i potkolenice. U zavisnosti od izraženosti tegoba, lekar može preporučiti protivupalnu terapiju, a privremeno rasterećenje stopala uz pomoć štaka može biti potrebno kod izraženog bola i upale.
- Ortopedska obuća i ulošci – korektivna obuća i anatomski ulošci izrađeni prema stopalu podupiru svod.
- Fizikalna terapija – vežbe istezanja i jačanja mišića stopala i potkolenice, posebno zadnjeg tibijalnog mišića.
- Protivupalna terapija – lekovi prema proceni lekara, u periodu izraženog bola.
- Imobilizacija – kod jače upale tetive stopalo se nekoliko nedelja štiti hodajućom čizmom (ortozom), a kod izraženog bola privremeno se koriste štake.
- Ortoza za skočni zglob – kod uznapredovalog deformiteta, kada operacija nije moguća ili pacijent je ne želi.
Neoperativno lečenje može usporiti napredovanje i smanjiti bol, ali ne ispravlja već formiran deformitet.
Operacija stečenog ravnog stopala
Ukoliko neoperativno lečenje ne dovede do poboljšanja ili se pacijent javio u odmakloj fazi bolesti pristupa se hirurškom lečenju koje se veoma pažljivo planira, a na osnovu snimaka dobijenih magnetnom rezonancom i multislajsnim skenerom.
Operacija podrazumeva mekotkivne procedure kojima se vrši reparacija ligamenata uz istovremeno premeštanje pripoja što omogućava održavanje unutrašnjeg svoda stopala koji je izuzetno bitan za normalan hod i stajanje.
Ove procedure same po sebi često nisu dovoljne i zahtevaju i operacije na kostima i zglobovima kojima se vrši korekcija deformiteta. Cilj operacije je dobijanje bezbolnog i funkcionalnog stopala.
- Čišćenje tetive – uklanjanje upaljene ovojnice i oštećenog dela zadnje tibijalne tetive u ranom stadijumu.
- Premeštanje tetive – tetiva mišića koji savija prste prebacuje se na mesto oslabljene zadnje tibijalne tetive.
- Popravka ligamenata – ušivanje ili pojačavanje ligamenta koji drži glavu skočne kosti sa unutrašnje strane.
- Osteotomija petne kosti – peta se preseca i pomera ka unutra, ispod ose potkolenice, i fiksira zavrtnjima.
- Produženje spoljašnje ivice stopala – umetanjem koštanog klina vraća se položaj prednjeg dela stopala.
- Produženje mišića lista – kada zategnut mišić lista i Ahilova tetiva povlače petu.
- Artrodeza (ukočenje zglobova) – kod krutog deformiteta i artroze, zglobovi zadnjeg dela stopala se postave u pravilan položaj i trajno spoje.
Za fiksaciju korekcije se koriste zavrtnji i pločice od posebnih legura koji se ne moraju odstraniti i koji poseduju sertifikat da se u slučaju potrebe može sprovesti dijagnostika magnetnom rezonancom.
Operacija se vrši u blok anesteziji ili analgosedaciji, pacijent bolnicu napušta najčešće narednog dana.
Period nakon operacije i oporavak
Zavoj
Nakon operacije stopalo se previja hirurškim zavojem i imobiliše gipsom. Zavoj se menja nakon dva dana od operacije, a zatim nakon sedam, četrnaest i dvadeset jedan dan kada se i odstranjuju šavovi ukoliko je rana uredno zarasla. U slučajevima usporenog zarastanja rane šavovi se mogu odstraniti i kasnije. Ukoliko rana prokrvari neposredno nakon operacije, što je česta pojava kod ovih zahvata, potrebno je zavoj pojačati dodatnim gazama i elastičnim zavojem pre prvog previjanja. U slučaju da je zavoj krvav, postane jako prljav ili mokar, može se zameniti i kasnije u bolnici u čistim uslovima.
Noga se imobiliše gips imobilizacijom u trajanju od 6 nedelja ukoliko je rađena mekotkivna operacija. Kod operacija koje podrazumevaju korekciju položaja kostiju i ukočenje zglobova noga je imobilisana 10 do 12 nedelja. Gips mora biti suv i čist. Gips je retko udoban, može izazvati osećaj pritiska, ponekad i bola. O svemu se možete konsultovati sa vašim lekarom. Više o gips imobilizaciji pročitajte u posebnom odeljku.
Oslonac i štake
U postoperativnom toku oslonac nije dozvoljen u zavisnosti od operacije od 6 do 12 nedelja. U tom periodu potrebno je koristiti štake.
Otok
Nakon operacije je normalno da se pojavi otok stopala. On je najizraženiji neposredno nakon operacije. Vremenom on se smanjuje ali se može zadržati od šest do dvanaest meseci, u retkim slučajevima i duže. Da biste smanjili otok sednite ili lezite sa podignutim stopalom. Podignuto stopalo takođe smanjuje bol nakon operacije. Kod otoka mogu pomoći i elastične potporne čarape.
Higijena
Gips i zavoj moraju biti uvek suvi i čisti, zaštitite ih plastičnom kesom prilikom tuširanja. Kada rana potpuno zaraste i uklone se šavovi i gips možete istuširati celo telo uključujući i stopala.
Lekovi
Lokalni anestetik koji dobijete tokom operacije deluje 6–8 sati, pre nego što anestetik prestane delovati potrebno je započeti s tretmanom za ublažavanje bolova i odmarati se s podignutim stopalom. Potreba za lekovima za ublažavanje bola je različita. Osećaj bola, odnosno prag bola, se razlikuje od pacijenta do pacijenta. Obično je potrebno koristiti lekove za ublažavanje bola nekoliko dana, ali bol može trajati i duže. Recepti za tablete protiv bolova mogu se dati pre operacije i treba ih podići u apoteci. O leku koji će biti najadekvatniji za Vas možete se posavetovati sa Vašim anesteziologom ili ortopedom.
Prevencija tromboze
U bolnici ćete dobiti injekcije ili tablete protiv venske tromboze odnosno zgrušavanja krvi u venama koja može biti komplikacija svih operacija (više u tekstu Tromboza dubokih vena). One se nastavljaju uzimati 4 nedelje nakon operacije ili drugačije ukoliko to Vaš lekar odredi. Nakon četiri nedelje nastavlja se uzimanje Aspirina 100 mg 1 tableta dnevno sve do dobijanja punog oslonca na operisanu nogu.
Antibiotici i probiotici
Pre i nakon operacije potrebno je da primite antibiotik koji sprečava pojavu infekcije. Nakon otpusta iz Bolnice u Vašoj otpusnoj listi biće naveden antibiotik koji ćete morati koristiti najčešće 3 do 5 dana nakon operacije.
Antibiotici koji se daju kao tretman protiv infekcije, utiču na Vaše crevne bakterije što može dovesti do pojave bolova, grčeva, nadutog trbuha i tečnih stolica. To se može sprečiti uvođenjem probiotika odnosno dobrih bakterija u terapiju, 3 h nakon uzimanja antibiotika. Probiotik se obično uzima duplo duže vreme od antibiotika.
Bolovanje, vožnja i povratak aktivnostima
Trajanje bolovanja zavisi od vrste posla kojim se bavite i od izvršenog operativnog zahvata. Često je potrebno najmanje 2 nedelje odmora. Kod mekotkivnih operacija dužina bolovanja je od 6 nedelja do 3 meseca. Kod većih i zahtevnijih operacija sa korekcijom kostiju i ukočenjem zglobova ono može trajati od 3 do 6 meseci. Dužinu bolovanja određuje Vaš lekar u dogovoru sa Vama, a u zavisnosti od Vašeg zdravstvenog stanja i brzine oporavka. Težak posao (stajanje i hodanje) zahteva duže bolovanje.
Trebalo bi da sačekate s vožnjom dok koristite jake lekove protiv bolova i dok ne steknete snagu i funkciju u stopalu za rukovanje pedalama. Savet lekara je da se vozilom ne treba upravljati sve dok nosite gips odnosno ortoze.
Posle skidanja gipsa slede nošenje ortoze, postepeno povećanje oslonca i fizikalna terapija za pokretljivost i snagu. Duže šetnje i plivanje obično su mogući posle tri do četiri meseca, a sportske aktivnosti posle šest do dvanaest meseci. Potpun oporavak posle rekonstrukcije stopala obično traje godinu do dve.
Kontrole nakon operacije
Nakon operacije javljate se na redovno previjanje kako je Vaš lekar odredio. Nakon toga je prva kontrola za šest nedelja kada se gips može zameniti ortozom, odnosno plastičnom čizmom. Potom su kontrole za 3, 6 i 12 meseci nakon operacije. Kontrolni pregledi podrazumevaju i kontrolni RTG snimak stopala pod punim opterećenjem.
Znaci za hitno javljanje posle operacije
- Jak bol koji ne popušta – uprkos lekovima i podignutom stopalu, naročito ako gips deluje pretesno.
- Promena boje i osećaja prstiju – bledi, plavičasti, hladni ili utrnuli prsti.
- Znaci infekcije – povišena temperatura, neprijatan miris ili sekret ispod gipsa.
- Bol i otok potkolenice ili otežano disanje – mogući znaci tromboze ili njene komplikacije.
Moguće komplikacije
Najčešća komplikacija je infekcija. Najčešće se radi o površinskoj infekciji koja zahteva samo zbrinjavanje rane i antibiotike. Duboka infekcija je vrlo retka kod ove vrste operacije. Može doći do manjeg oštećenja nerava s gubitkom osećaja u području operacije. Krvni ugrušci su neuobičajeni i sprečavaju se lekovima i redovnim vežbanjem.
- Nepotpuna korekcija ili povratak deformiteta – deo spuštenosti svoda može zaostati ili se vremenom vratiti.
- Usporeno sraštanje kostiju – posle osteotomija i artrodeza, češće kod pušača i osoba sa dijabetesom.
- Bol od implantata – zavrtnji ponekad smetaju i mogu se izvaditi kada kost sraste.
Život posle lečenja
Posle neoperativnog lečenja većina pacijenata dugoročno nosi uloške i nastavlja vežbe, jer to sprečava ponovno pogoršanje. Posle operacije stopalo je stabilnije i manje bolno, ali posle artrodeze pokretljivost zadnjeg dela stopala trajno je smanjena, što se najviše oseća pri hodu po neravnom terenu. Održavanje telesne mase, dobra obuća i kontrole kod ortopeda pomažu da se rezultat sačuva, a drugo stopalo treba pratiti, jer se bolest često javlja obostrano. Suprotan deformitet, sa previsokim svodom, opisan je u tekstu Cavus stopalo (visoko, zakrivljeno stopalo).